Danas gotovo svi znaju za pojam anđela čuvara — nebeskog zaštitnika koji bdije nad svakim čovjekom. No zanimljivo je da se taj izraz u Bibliji uopće ne pojavljuje. Za ljude biblijskih vremena, ideja o “anđelu čuvaru” zvučala bi čudno.

Naime, riječ anđeo (hebr. mal’ak, grč. angelos) znači glasnik, a glasnik i čuvar nisu ista stvar. Anđeo u Bibliji nije prvenstveno biće koje nas štiti, nego ono koje prenosi Božju poruku. Zato bi govoriti o “anđelu čuvaru” u doslovnom smislu bilo kao reći “glasnik čuvar” – pomalo proturječno.

Anđeo – funkcija, a ne narav

Sv. Augustin piše:

“Anđeli su duhovna bića. Kad su samo duhovna bića, nisu anđeli; ali kad su poslani, postaju anđeli, jer ‘anđeo’ nije obilježje njihove naravi, nego službe. Ako pitaš o njihovoj naravi – oni su duhovna bića; ako pitaš o njihovoj službi – oni su anđeli. Kao što čovjek po naravi jest čovjek, a po službi vojnik… tako su i neka bića od Boga stvorena kao duhovna bića, a anđelima postaju kad ih On pošalje kao svoje glasnike.” (Tumačenje psalama, 103:1:15)

U Bibliji se za duhovna bića koja nisu Božji glasnici koriste i drugi nazivi. Ona koja zauzimaju najviše položaje u nebeskoj hijerahiji često se naziva sinovima Božjim (bney Elohim) ili kneževima (sarim), dok niža duhovna bića izvršavaju zadatke i prenose poruke.

S vremenom, budući da su ta niža duhovna bića u češćem kontaktu s ljudima, riječ anđeo počela se koristiti za sva duhovna bića osim za samog Boga.

Prvi “anđeli čuvari” u Bibliji

Odmah nakon čovjekova pada čitamo:

“Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao – da straže nad stazom koja vodi  k stablu života.” (Post 3,24)

Danas bismo te kerubine nazvali anđelima, no ovdje nije upotrijebljena riječ “anđeo” – jer kerubini ne prenose poruku, nego je čuvaju. (I, da, kerubini nisu bila preslatka krilata djeca – to su putti iz talijanske umjetnosti. Biblijski kerubini su opasna bića s ljudsko-životinjskim obilježjima; vidi Ez 10.)

Kerubini su, zajedno s plamenim mačem, prvi nebeski čuvari u Bibliji – ali oni ne ne čuvaju ljude, nego “put k stablu života”.

Anđeli čuvari ljudi

Anđele čuvare prvi put susrećemo u priči o Lotu. Bog šalje glasnike (upotrebljava se riječ anđeli) da upozore Lota i njegovu obitelj na uništenje Sodome (Post 19,12–22). Kad Lot oklijeva, anđeli ga doslovno odvlače iz grada.

Tu prvi put vidimo anđele koji čuvaju ljude, ali to je privremeni zadatak, a ne stalna služba.

Anđeli čuvari naroda

U Mojsijevoj pjesmi stoji:

“Kad je Svevišnji narodima dijelio baštinu, kad je razdijelio sinove ljudske, odredi granice narodima prema broju sinova Božjih. A Jahvin je dio njegov narod, Jakov – njegov udes.” (Pnz 32,7–9)

Izraz sinovi Božji označava visokorangirana duhovna bića koja bismo danas nazvali anđelima. Bog je pojedine narode povjerio njihovoj zaštiti, dok je Izraela sačuvao za sebe – kao svoj izabrani narod.

Isti “čuvari naroda” pojavljuju se u Knjizi proroka Daniela, gdje ih se naziva kneževima ili zapovjednicima.

Gabriel, koji kasni s odgovorom na Danielovu molitvu, objašnjava:

“Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih knezova, dođe mi u pomoć.” (Dn 10,13)

Vidimo tako duhovni sukob među “sinovima Božjim” – neki od njih postali su protivnici Božje volje. Ta duhovna bića koja su otpala od Boga nazivaju se demonima,  a u biblijsko doba vjerovalo se da su “bogovi tuđih naroda” zapravo njihovi pali anđeli čuvari.

Mihael se kasnije opisuje kao “veliki knez koji štiti tvoj narod” (Dn 12,1), što znači da ga je Bog postavio da bdije nad Izraelom.

Anđeli čuvari pojedinaca

Anđeli koji trajno čuvaju ljude prvi se put spominju u Evanđelju po Mateju. Isus kaže:

“Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.” (Mt 18,10)

Isus kaže da ti anđeli “uvijek gledaju lice Očevo”, što znači da imaju neograničen pristup Božjem prijestolju i mogu zagovarati one koji su povjereni njihovoj zaštiti.

Tumačenja kroz povijest

Biblija ne nudi mnogo više informacija o anđelima čuvarima, ali to nije spriječilo kršćane da o njima razmišljaju.

Kršćani su se na temelju Matejeva evanđelja pitali imaju li samo oni anđele čuvare ili svi ljudi. Katekizam Katoličke Crkve to pitanje ostavlja djelomično otvorenim: Bog okružuje “ljudski život” anđelima, a “svaki vjernik” ima svog anđela (br. 336).

Sveti Toma Akvinski smatrao je da svi ljudi dobivaju anđela čuvara pri rođenju (Summa Theologiae, I,113,5). Danas bismo to možda pomaknuli na trenutak začeća, a Katekizam s oprezom kaže da anđeli bdiju nad čovjekovim životom ‘od samoga početka pa sve do smrti’

Ima li netko više od jednog anđela čuvara?

Biblija dopušta tu mogućnost. Stari Izraelac imao je Mihaela kao nacionalnog zaštitnika, ali i svog osobnog anđela. Danas je Mihael zaštitnik Crkve, a svaki kršćanin ima vlastitog anđela čuvara. A iz Lotova smo primjera vidjeli da se, prema potrebi, mogu dodijeliti i dodatni anđeli.

Ipak, nema biblijskih dokaza da ljudi u određenim stanjima – svećenici, supružnici, redovnici – redovito dobivaju dodatne anđele čuvare.

A može li jedan anđeo čuvati više ljudi, poput pastira koji pazi na više ovaca? Isusova rečenica ne isključuje ni to. On govori o njihovim anđelima, ali ne kaže da svaka osoba ima isključivo jednoga. Mihael, primjerice, i dalje čuva Izrael, ali i Crkvu.

Zaključak

O svemu tome možemo samo spekulirati, no jedno je sigurno: Bog nas nikada ne ostavlja bez zaštite.

Ma kako sve to točno funkcioniralo u nevidljivom svijetu, jedno je sigurno: zadobit ćemo ćemo upravo onoliko nebeske zaštite koliko nam je potrebno.

Članak je preveden s dopuštenjem s web-stranice Catholic Answers.