Zadatak svakog crkvenog zbora jest istražiti je li ono što će se pjevati prikladno za liturgiju. Ovo su stvari koje članovi zbora ponekad zaboravljaju.

Prije nekoliko godina bio sam član crkvenog zbora, ali sam ga zbog različitih razloga morao napustiti i posvetiti se drugim stvarima na polju evangelizacije. Međutim, nastavio sam se educirati i zato s vama želim podijeliti neke točke o kojima treba razmišljati i koje bi vam mogle pomoći da bolje služite Gospodinu. Zbor na svetoj misi je vrlo bitan, ali je također bitno poznavati puni smisao svete mise kako bismo u njoj ispravno sudjelovali.

Ne samo da trebaš lijepo pjevati kako bi bio u zboru već trebaš imati i liturgijsku formaciju. Sveta misa ima svoj smjer i redoslijed, i Crkva, osim što je majka, također je mudra učiteljica jer nas već skoro dvije tisuće godina vodi k pravom putu našeg posvećenja. Crkva je ta koja nas uči načinu kako bi liturgijski čin trebao biti izveden. Dijelim ovdje s vama neke ideje koje članovi crkvenog zbora (ili oni koji su to nekad bili) ponekad zaboravljaju.

1. Sveta misa ima svoje, a ne naše vrijeme

Opća uredba rimskog misala (OURM, br. 37) govori nam kako su neke pjesme obred za sebe, kao što je “Slava”, pripjevni psalam, “Aleluja”, “Svet”, i neke druge. Taj isti pasus objašnjava da neki napjevi prate obred, kao što su ulazna, prinosna i pričesna pjesma. Zbor mora poštovati ove trenutke i ne širiti napjeve više nego što je potrebno. Ulazna pjesma, na primjer, ima ulogu pratnje svećeničke ulazne procesije (usp. OURM, br. 47). Prema tome, ulazna pjesma treba trajati koliko i svećenička procesija i kađenje oltara (ako se kadi). Kada je obred gotov, ulazna pjesma treba završiti, što će smanjiti dodavanje nepotrebnih kitica. Drugi primjer je pričesna pjesma: treba trajati onoliko koliko traje podjela pričesti vjernicima, i ne treba se protegnuti do čišćenja posvećenog posuđa.

2. Nije svaka crkvena pjesma i liturgijska

Postoje izuzetno lijepe pjesme koje se izvode “ad hoc”, ovisno o situaciji ili čak o Evanđelju. Međutim, zadatak zbora – posebno u fazama planiranja – jest istražiti je li ono što pjevamo prikladno za liturgiju. U dokumentu Musicam Sacram Crkva nam daje smjernice za raspoznavanje. Broj 4 kaže: “Svetom glazbom zove se ona glazba koja je stvorena za obavljanje bogoslužja i koju resi svetost i pravilnost oblika” (MS, 4). Iz ovoga možemo zaključiti da, kako bi skladba bila prikladna za liturgiju, i njezina glazba i njezini stihovi moraju biti pisani za to slavlje.

Dakle, trebali bismo izbjegavati pjesme koje, iako su katoličke, nisu stvorene za liturgiju ili s tom namjerom. A da ne govorimo o pjesmama drugih kršćanskih denominacija. Nemoj biti obeshrabren, postoji dovoljno pjesama dostupnih svakome od nas koje mogu zamijeniti neliturgične pjesme na tvom repertoaru.

3. Pjevanje mora biti vjerno tekstu koji predstavlja

Samo zato što se u pjesmi kaže “Slava Bogu”, “Aleluja”, ili “Jaganjče Božji”, ne znači nužno da bi se ona trebala pjevati na svetoj misi. Pjesma mora biti vjerna tekstu koji predstavlja, kao na primjer:

Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. Hvalimo Te. Blagoslivljamo Te, klanjamo Ti se, slavimo Te. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. Gospodine Bože, Kralju nebeski, Bože Oče Svemogući. Gospodine Sine jedinorođeni, Isuse Kriste, Gospodine Bože, Jaganjče Božji, Sine Očev. Koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se. Koji oduzimaš grijehe svijeta, primi našu molitvu. Koji sjediš s desne Ocu, smiluj nam se. Jer Ti si jedini svet. Ti si jedini Gospodin. Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste. Sa Svetim Duhom, u slavi Boga Oca. Amen.

O himnu “Slava” čitamo: “Slava je veoma drevan i častan himan kojim Crkva, sabrana u Duhu Svetome, slavi Boga Oca i Jaganjca te mu se moli. Tekst ovoga himna ne može se zamijeniti nekim drugim” (OURM, br. 53).

Ne zaboravimo što stoji u Općoj uredbi rimskog misala: “Pjesme koje su smještene u Red mise, npr. Jaganjče Božji, nije dopušteno zamijeniti drugim pjesmama” (OURM, br. 366).

Ne možemo mijenjati drevne molitve Crkve kako bi naša pjesma zvučala bolje ili ljepše (usp. Sacrosanctum Concilium, 121). Ponavljam: ne budi obeshrabren ako skladba na tvom repertoaru nije vjerna originalnom tekstu molitve, pokušaj zamijeniti ju s nekom koja jest.

4. Ne postoji pjesma za znak mira

U kolovozu 2014. godine Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata izdala je dokument naslovljen “Okružnica o značenju pružanja mira na misi”, u kojoj se u broju 6 izričito traži: “U svakome slučaju, bit će nužno u trenutku davanja mira bez odgađanja izbjegavati neke zloporabe, kao što su: uvođenje ‘pjesme za mir’ koja ne postoji u rimskome obredu”, jer znak mira treba biti kratak moment koji ne odvraća puk od Jednoga koji je zaista bitan i koji je tog trenutka prisutan na oltaru.

5. “Jaganjče Božji” počinje u trenutku lomljenja kruha

Ova pjesma ne prati davanje mira; ona prati lomljenje kruha. OURM u broju 83 govori: “Taj zaziv prati lomljenje kruha te se zato može ponavljati koliko je potrebno sve dok obred ne dođe do svog završetka, kad se zadnji dio zaključuje riječima ‘daruj nam mir’.”

6. Nije dovoljno biti samo fizički prisutan

Ponekad, mi koji smo dio glazbenog služenja ili crkvenog zbora, zaboravljamo da također sudjelujemo u Euharistiji. Bilo da se nalazimo u stražnjem dijelu crkve ili pored oltara, možemo postati smeteni ili zaokupljeni, ali najveće čudo ljubavi događa se točno ispred nas. Osim toga, imamo obvezu nedjeljom potpuno sudjelovati na svetoj misi, ne samo biti prisutni. Sudjelovati ne samo pjevajući nego i slušajući Gospodina u Evanđelju i homiliji. Ako ovo već činiš, budi dobar primjer i pomozi drugima da to isto čine.

7. Mi smo služitelji Crkve, ne njezine zvijezde

Siguran sam da to već znaš, ali mislim da je važno i razborito spomenuti to. Službu koju smo dobili u zboru moramo vršiti ponizno, jer nismo tamo zato što smo najbolji niti zato što se želimo istaknuti. Zapamti, središte svete mise je Krist, a ne naši glasovi. Trebamo težiti služenju, a ne isticanju ili dobivanju pljeska (posebno ne tijekom mise), jer darove koje imamo dobili smo besplatno od Boga i trebamo ih staviti u službu drugima na Božju slavu.

Ovim vam savjetima ne želim nametati svoje ideje nego vam želim pokazati što Crkva podučava, ona koja je nevjerojatno mudra… Mnogo mudrija od nas! Također ne želim razdijeliti vaš zbor, nego upravo suprotno: želim vas ohrabriti da rastete i bolje služite. Pozivam vas da čitate citirane dokumente i dijelite ih s drugima. Ne zaboravite da “način na koji se odnosimo prema liturgiji određuje sudbinu vjere i Crkve” (J. Ratzinger). Šaljem vam veliki zagrljaj i svoje molitve. Molim vas, ne zaboravite se moliti za mene.

Bernardo Dueñas Moreno | Catholic link

Prijevod: fra Mario Zrakić | Bitno.net