Sveci dolaze iz svih slojeva društva i svaki je na svoj način jedinstven. To su ljudi koji su se u potpunosti predali Bogu i bližnjemu. Mnogi od njih žrtvuju sami sebe za druge, pokazujući onu najveću ljubav o kojoj Isus govori u Evanđelju. Obraćenici na katoličanstvo često postaju najgorljiviji vjernici, a ovi sveci to jasno potvrđuju. Donosimo pet osoba koje su, svaka na svoj način, izrasle u iznimne svjedoke vjere i na kraju bile proglašene svetima.

5 svetaca koji su bili obraćenici

Sveti Pavao (oko 5. pr. Kr. – 67.)

Sveti Pavao, izvorno nazvan Savao, rođen je u Tarzu, na području današnje Turske. Bio je Židov (njegovo grčko-latinsko ime bilo je Pavao) i rimski građanin. Obrazovao se kod uglednog farizeja Gamaliela Starijeg, učitelja Mojsijeva zakona. U Djelima apostolskim (5,38–39) Gamaliel upozorava da se Isusove sljedbenike ne progoni, jer će se njihov pokret ugasiti sam od sebe ako nije od Boga. No Savao je krenuo drugim putem – postao je progonitelj kršćana.

Bio je prisutan pri kamenovanju svetog Stjepana, prvog mučenika Crkve, i sam priznaje odgovornost za zatvaranja i pogubljenja kršćana, želeći uništiti mladu Crkvu.

Na putu za Damask doživio je viđenje Isusa, koje ga je oborilo na zemlju. U tom mu je viđenju Isus postavio pitanje zašto ga progoni. Iskustvo ga je privremeno oslijepilo. U Damasku ga je kršćanin Ananija, molitvom i polaganjem ruku, ponovno osposobio za vid. Taj će događaj zauvijek promijeniti njegov život.

Od tada, pod imenom Pavao, naviješta Evanđelje i Židovima i poganima, osnivajući zajednice diljem tada poznatog svijeta. Njegovo obraćenje smatra se jednim od ključnih trenutaka kršćanstva i snažnim svjedočanstvom Božje milosti. Ujedno pokazuje i važnost zajedništva u Crkvi: prihvatili su ga upravo oni koje je nekoć progonio, iako su ga se s pravom bojali.

Pavao je vjerovao da smo svi jedno u Kristu (usp. 1 Kor 12,12–13.27). Njegove riječi „Živjeti mi je Krist, a umrijeti dobitak“ postale su trajno svjedočanstvo vjere. Prema predaji, pogubljen je 67. godine za vrijeme cara Nerona. Crkva ga naziva „apostolom pogana“, a pripisuje mu se autorstvo sedam poslanica Novoga zavjeta.

Sveti Augustin (354. – 430.)

Sveti Augustin rođen je 354. godine na području današnjeg Alžira. Njegova majka Monika bila je gorljiva kršćanka, dok je otac bio poganin koji se obratio tek na samrti. Kao iznimno nadaren mladić, Augustin je istraživao različite hereze i dugo se borio s vlastitim moralnim životom.

Obratio se u ranim tridesetima, na veliku radost svoje majke. Presudan trenutak dogodio se u vrtu, kada je čuo glas koji ga je potaknuo da uzme i čita Sveto pismo. Otvorio je Poslanicu Rimljanima (13,13–14), koja ga je pozvala da odbaci život po tijelu i prione uz Krista.

Postao je jedan od najvećih teologa i filozofa u povijesti Crkve te biskup u Hiponu. Njegova poznata rečenica iz Ispovijesti glasi: „Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi, Gospodine.“

Sveti Ignacije Lojolski (1491. – 1556.)

Ignacije je rođen u Španjolskoj i u mladosti živio svjetovnim, čak i burnim životom. Bio je tašt, nagao i sklon dvobojima. U potrazi za slavom priključio se vojsci, no teško je ranjen u bitci kod Pamplone.

Tijekom oporavka doživio je duboko obraćenje čitajući duhovnu literaturu, osobito djelo “Kristov život”. Naučio je meditirati zamišljajući sebe u evanđeoskim prizorima, što će kasnije oblikovati njegove poznate Duhovne vježbe.

Godine 1539. zajedno s kolegama s pariškog sveučilišta osniva Družbu Isusovu. Isusovci će uskoro postati jedna od najutjecajnijih redovničkih zajednica, posvećena obrazovanju i misijskom djelovanju diljem svijeta.

Sveti John Henry Newman (1801. – 1890.)

Rođen u Londonu, Newman je bio anglikanski svećenik i ugledni teolog. Studirao je na Oxfordu i bio jedan od vodećih ljudi Oxfordske reforme, koja je nastojala obnoviti vezu s ranim kršćanstvom.

Njegova istraživanja dovela su ga do uvjerenja da Katolička Crkva najvjernije nastavlja Crkvu koju je utemeljio Krist. U Katoličku Crkvu primljen je 1845., a dvije godine kasnije zaređen za svećenika.

Isticao je važnost vjernika u očuvanju i razumijevanju crkvenog nauka te je postao kardinal 1879. Njegovo geslo „Srce govori srcu“ sažima njegov pogled na vjeru kao osobni odnos i svjedočanstvo.

Sveta Elizabeth Ann Seton (1774. – 1821.)

Elizabeth Ann Seton rođena je u New Yorku u uglednoj episkopalnoj obitelji. Nakon smrti supruga i osobnih kriza, tijekom boravka u Italiji upoznala je katoličku vjeru i odlučila se obratiti, unatoč protivljenju obitelji i društva.

Suočena s financijskim teškoćama, otvorila je školu, a 1809. utemeljila Družbu milosrdnih sestara sv. Josipa – prvi ženski red u SAD-u posvećen obrazovanju.

Osnovala je i prvu besplatnu školu za djevojčice koju su vodile redovnice te time postavila temelje katoličkog školskog sustava u Americi. Vjerovala je da odgoj mora uključivati ne samo disciplinu, nego i dobrotu.

Životi ovih svetaca svjedoče o potpunom predanju Bogu nakon obraćenja i snažnoj želji da vjeru prenesu drugima. To su činili poučavanjem, služenjem i osobnim primjerom. Njihova vjera oblikovala je njihovu otvorenost prema svima i brigu za duhovno i tjelesno dobro čovjeka.

U katoličkom razumijevanju Crkve, svi smo pozvani biti dio zajedništva vjernika – Tijela Kristova – i pomagati jedni drugima na putu prema nebu. Zajedništvo svetih nije samo stvar prošlosti, nego stvarnost koja uključuje i nas danas.

Članak je preveden uz dopuštenje s web-stranice Catholic Link.