Dođite, poklonimo se Isusu koji živi u krilu Marijinu. S čuđenjem promatrajmo veličinu koja se smanjila, Boga koji je postao dijete da bi nama dao život. Marijino krilo je sveti hram u kome se Bog naslađuje, nebo obasjano suncem pravde, naše sigurno utočište koje Boga umoljava. Dan i noć Bog se u Mariji naslađuje, a Ona ga za uzvrat ljubi svom snagom svojom. Dva Presveta Srca potpuno odgovaraju jedno drugome. O kako Isusu velikodušno obdaruje svoju svetu Majku! Obilato u njezino Srce izlijeva milosti. Srce Marijino je drago boravište i prijestolje Sina Božjega. Dok se Isus privija Prečistom Marijinu Srcu koje nikada ne upozna rušilački znak grijeha, slobodno u njezino Srce ucrtava i utiskuje svoj pravi lik. Blisko i usko sjedinjena njihova Srca se prikazuju Nebu kao dvije svete žrtve kako bi zaustavili kazne koje su uzrokovane našim zlodjelima. U ovom velikom otajstvu svi izabranici su rođeni, Marija i Isus su ih unaprijed izabrali kako bi bili dionici njihovih kreposti, slave i moći. Čudesno je to otajstvo, divni polet, blaženo očaravanje dvaju ljupkih Srdaca. Samo u Nebu ćemo spoznati te neizrecive tajne. Jedno izgleda kao da se gubi u drugom, o čudesnog li saveza. Marija je sva u Isusu koji je uvijek ljubi, ili bolje rečeno: Ona više ne živi, već samo Isusu živi u njoj. Hodimo između ova dva Srca da istopimo naš led, sudjelujmo u njihovom žaru, krepostima i milosti. Pođimo, oni ljube grešnike i nas će primiti. O Majko Božanske ljubavi, o bogato svetište koje nosi našeg Gospodara i našeg Spasitelja, učini da siđe u naše krilo taj blagi i krotki Jaganjac. O Isuse, naš dragi zaručniče, Bože naš i brate naš, dođi, dođi, rodi se u našem srcu po Mariji da bismo mi mogli po tebi ići tvome Ocu. Dođi sa svojom poniznosti i učini nas malenima, dođi sa svojom svetošću i učini nas nevinima, dođi sa svojom ljubavlju i kraljuj bez otpora. Bog sam.

sveti Ljudevit Montfortski