Ponekad se pitamo zašto naše molitve nisu uslišane onako kako smo se nadali. Mi to često nećemo nikada znati, jer postoji toliko čimbenika, uključujući i činjenicu da Boga možda molimo za nešto što za nas na duge staze ne bi bilo dobro. Ili možda pokušavamo Boga natjerati da učini po našoj volji, a ne po svojoj. Ili Bog možda ne uslišava naše molitve odgovarajući „ne”, nego „ne još”, i mi jednostavno moramo biti strpljivi.

S time na umu, postoje neke stvari koje sigurno znamo vezano za molitvu i Božju milost koju nam donose molitva i štovanje Boga. Crkva ima toliko predivnoga nauka o Božjoj milosti – što je ona, i kako je primamo – ali jeste li znali da imamo i dosta precizan nauk o tome kako možemo zapriječiti Božju milost, pa da ona ne dođe k nama? Drugim riječima, ako vam se čini da vaše molitve nisu uslišane, ili vam se čini da je Bog odsutan, ili da jednostavno ne primate blagoslove koje želite, prvo provjerite sami sebe u vezi s ova tri načina priječenja milosti, i vidite odnosi li se ijedan od njih na vas.

Zašto mi molitve nisu uslišane? Tri stvari koje priječe Božju milost

1. Odbijate li oprostiti nekome tko vam je učinio zlo? Odmah nakon što je svoje učenike naučio molitvu Oče naš, Isus je komentirao samo jedan redak iz svoje molitve: „… kako i mi otpuštamo dužnicima našim”. I rekao je: „Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.” (Mt 6,14-15) Isus jasno kaže – ovdje nema protestantske doktrine sola fide („jedino vjera”) ili sola gratia („jedino milost”) – postoje stvari koje moramo učiniti kako bismo primili spasenje, i jedna od njih jest oprostiti drugima (također pogledajte i usporedbu o nemilosrdnome sluzi, Mt 18,23-35). To znači da neopraštanje nekome, ustrajanje u srdžbi, ili opsesivno razmišljanje o lošim stvarima koje vam je netko učinio, ili ikoja druga vrsta zamjeranja priječi vaše molitve, i priječi da Božja milost dođe u vaš život.

2. Jeste li puni oholosti? Kada molite za druge, molite li da oni čine vašu volju? Jesu li vaše zagovorne molitve zapravo molitve za vas same, u kojima od Boga tražite da učini da drugi ljudi čine to što vi mislite da bi oni trebali činiti? Osuđujete li druge, usredotočujući se na trnje u očima drugih, a poričući grede u vlastitim očima (Mt 7,3-5; Lk 6,39-42)? Svi crkveni oci i pustinjski oci složili bi se da je ključ vašega molitvenoga života poniznost, jer oholost priječi milost, i priječi vaše molitve. Uvjerenost u vlastitu ispravnost, osuđivanje, i manjak suosjećanja, pa čak i ogovaranje – sve su to oblici oholosti. Razmislite što bi vam bilo potrebno da budete ponizniji, da budete stroži prema sebi nego prema drugima, i da živite život pokazivanja suosjećanja, čak i prema ljudima za koje mislite da ne žive kako treba.

3. Zakazujete li u zahvalnosti? Kada je Isus izliječio desetoricu gubavaca, devetorica su otišla dalje, a samo se jedan vratio kako bi Isusu propisno zahvalio (Lk 17,11-19). U Isusovim završnim riječima u ovome odlomku on tome čovjeku kaže: „Tvoja te vjera spasila!” To daje naslutiti da se – iako su desetorica bila izliječena – samo jedan od njih spasio. Dano nam je toliko blagoslova da ih nitko ne bi mogao izbrojiti. A ako uračunamo činjenicu da mi zaslužujemo i manje od nijedne od njih, sav bi naš život trebao biti obilježen zahvalnošću. To su zapravo crkveni oci rekli o molitvi – zahvaljivanje nije specifični oblik molitve, nego je temelj svake molitve, i stav uz koji bi se svaka molitva trebala moliti. No ako vam se čini da je vaš molitveni život suh, možda u njemu manjka zahvalnosti. A nezahvalnost – čak i u molitvi – može se očitovati kao prigovaranje, nestrpljivost, i ponašanje kao da imate neko pravo, gdje pretpostavljate da zaslužujete više nego što imate. Ja bih zapravo rekao da sve prigovaranje proizlazi iz osjećaja da imamo pravo na nešto bolje nego što trenutno imamo.

I još jedna, posljednja stvar – ne zaboravite da je izvorno ime našega glavnoga sakramenta Euharistija, a to je grčka riječ za zahvaljivanje. Prvi kršćani zapravo su svetu misu nazivali Zahvaljivanjem. Dakle, možda je jedan od najčešćih načina na koje kršćani zakazuju u zahvalnosti Bogu taj da preskaču odlazak na svetu misu. Preskačete li vi svetu misu, ili se prema njoj odnosite kao da je to nešto što nije obavezno? Sjetite se da je sâm Isus rekao da ima nekih stvari koje moramo činiti kako bismo se spasili? Jedna od tih stvari je redovito primanje Euharistije. Isus je rekao: „Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.” (Iv 6,54-56) Dakle, ako želite da vaš molitveni život procvjeta, i ako želite primati Božju milost, ne preskačite sveti misu.

Izvor: Catholic link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.