Kako li je teško umrijeti!
Nikada prije nije bilo ovako teško.
Nekada su ljudi dovršavali svoj život.
Istim riječima kojima si Ti dovršio svoj:
Dovršeno je!
Dvije tisuće godina kasnije
gotovo nitko ne dovršava svoj život.
Svakoga grabi grozna neman smrti prije vremena.
Nitko više ne zna
kada bi mu život bio ispunjen.
Ubrzali smo trku
za dugim i zdravim životom.
Klanjamo se zdravlju,
a ne Bogu.
A ako se Bogu i molimo,
onda je to opet za dug i zdrav život.
Skapavamo od gladi za puninom života
pa kopamo u tuđim životima
ne bismo li pronašli
što sami nemamo.
Nanizali smo putovanja,
a nismo otkrili što svijet drži.
Namnožili smo iskustva,
a nismo postali zreli.
Nakupili smo godine,
a nismo postali mudri.
Bježimo od smrti,
a sve smo joj bliže.
Sve teže razumijemo
da si Ti išao u Jeruzalem
i znao što Te čeka
i htio svoj put dovršiti.
Promatram Tvoj kratki život.
Bio ispunjen!
Pun.
Ti si ga
u najgorim okolnostima
dovršio na dobar način.
Mi u puno boljim okolnostima
mislimo da nam je naprasito prekinut.
O da naučim živjeti
pa da mi smrt
bude dobar dovršetak života!
O da naučim
da dobro umire
samo tko dobro živi!
O da naučim:
dobar se život
ne prekida prerano.
Smrt dovršava poslanje
s kojim sam ušao u svijet.