Za poticanje povjerenja u Boga imam malo pomoćno sredstvo koje nazivam “tronošcem povjerenja”; možda Bože biti od pomoći još nekome…

Kada se borim za povjerenje u Boga, pokušavam konkretnije shvatiti da je Bog svemoćan, sveznajući i ispunjen ljubavlju. Kao što stolac može stajati kad ima bar tri noge, i povjerenje se učvršćuje na temelju ovih triju točaka koje pripadaju našemu ispovijedanju vjere.

Bog je svemoguć, pa tako ne moram sumnjati da su moj problem i molitva izvan njegovih mogućnosti. On nije ograničen čak ni u kapacitetu svoje pozornosti kao što smo ograničeni mi ljudi. Zbog toga se ne moram bojati da moj problem sada negdje visi i “čeka na red” jer Gospodin upravo ima previše posla ili se bavi važnijim problemima.

Bog je sveznajući, dakle, poznaje do kosti i mene i sve one za koje molim. Poznaje i sve okolnosti i zna što je najbolje rješenje za danu situaciju. Ujedno zna što valja učiniti da se postigne dobro. U tome je velika razlika između njega i bližnjih: mnogi bi voljeli pomoći, ali imaju ili zacrtane predodžbe o tome što je za određenu osobu dobro te je Bogu nastoje nametnuti, ili, doduše, znaju što bi bilo dobro, ali ne znaju kako do toga — kako to dobro u kompliciranoj ili beznadnoj situaciji ostvariti.

I u tom pogledu u napasti smo projicirati u Boga svoju vlastitu ograničenost. Ako ne znamo kako dalje, ne vidimo rješenje, lako gubimo nadu — a često nam ni na pamet ne padne da ondje gdje čovjek završava, Bog započinje. Ta “Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv” (Iz 40, 28).

Bog je ljubav; ne samo da nas ljubi nego je ljubav sama (usp. 1 Iv 4, 8). Iz toga slijedi da za ništa drugo nije ni sposoban doli za ljubav, da je njegovo ponašanje prema nama uvijek motivirano ljubavlju. Slikovito rečeno: “Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve” (1 Iv 1, 5). Nije sposoban ni za kakvu osvetoljubivost, uvrijeđenost, iznuđivanje, manipulaciju i sve ono čega se bojimo u ljudi kojima dolazimo s molbom i tako o njima postajemo na neki način ovisni.

Ne moramo se bojati da će nam kad ga zamolimo za neko dobro, podmetnuti neko zlo. U Lukinu evanđelju Isus brani upravo tu Božju nedvosmislenu dobrotu, kad učenike želi potaknuti da Bogu odvažno iznose svoje molbe. On zna što je u čovjeku.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Katerine Lachmanove “Snaga molitve zagovora”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.