Srce je pojam čovjekova svestranoga središta. Srce misli, ono odlučuje, srce govori, razumije, u njemu su sve čovjekove reakcije, ali i sve njegove ranjenosti. Isus kaže da je potrebno samo srce očistiti i sve će biti čisto, jer iz njega izlaze sve čovjekove misli, želje, odluke, svako zlo, ali i svako dobro. Kad nekoga ljubimo, onda mu kažemo da nam je on srce. Ljude srdačno pozdravljamo, u srce pohranjujemo važne stvarnosti, iz srca možemo govoriti, želimo li da nas ljudi čuju i razumiju. Iz srca dolazi ljubav, nježnost, dobrota, savjesnost, strpljivost, spremnost za nekoga živjeti pa i umrijeti. Bog stanuje u srcu, iz srca treba moliti, u srce se možemo skriti i tu se odmarati.

No, srce je najranjiviji čovjekov organ. Ono može mrziti, tad je to ubojito i silovito, srce može prijetiti, može se zatvoriti drugima i Bogu, srce može biti oholo, škrto, zavidno, besramno, lijeno, izmučeno, ogorčeno, uvrijeđeno, osvetoljubivo, tvrdo, mračno, bijesno, srdito, pokvareno, izobličeno, nepravedno, bezbožno i bezakonito. Srce može krvariti od bola, može voditi do depresija, samosažaljenja, tuge, neutješnosti, ono može mrziti dok ne uništi onoga tko ga je povrijedio. No, srce može iz oholosti i bijesa samoga sebe razoriti, svoje imanje uništiti, biti spremno na samoubojstvo i samoubilački terorizam. Sva zla izlaze iz srca, kaže Sveto pismo.

Očito je da, govoreći o srcu, ne mislimo na tjelesni organ srca, nego na duhovni. Kao što je tjelesni organ srca bitan za život, tako je i duhovni. Srce hrani krvlju cijeli organizam. Tako i duhovno srce hrani čitav čovjekov antropološki organizam. Obično mislimo da je srce izvor afekta i emocija, ali ono je izvor i misli i odluka. Smrt tjelesnoga srca je smrt čovjeka. Tako je i smrt duhovnog srca kraj čovjekova sveobuhvatnog djelovanja i života. Srce je ujedno opasno za druge ljude, jer drugi ljudi doživljavaju dobre i zle reakcije srca. Društvo ugrožava srce. Sjetimo se zločina, ideoloških genocida posljednjih stoljeća pa da shvatimo kako je hitno i bitno liječiti srca.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomislava Ivančića “Svestrana izranjenost čovjeka”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.