U svakom životu postoji Božje vrijeme. To su trenuci u kojima Bog pohađa tvoju dušu, čisti je, ispunja svojom nazočnošću i vodi nezadrživo u nova shvaćanja i nova iskustva. To su trenuci u kojima kao da nam padnu kapci s očiju, kao da odjedanput s prozora netko skine zastore i kao da u mračnu noć bljesne svjetlost vječna. To su trenuci spasenja, trenuci ozdravljenja, vrijeme tvoga preokreta.

Isus je nazivao blaženima one koji budno čekaju Njegov dolazak. To su oni koji imaju ne samo svjetiljke nego i ulje u njima da, čim zakuca na vrata, mogu upaliti svjetiljke, otvoriti Mu i pustiti Ga unutra. Jer, Bog je onaj koji dolazi, kaže Sveto pismo. On nije samo došao i nije onaj koji će doći na Sudnji dan, On stalno dolazi. Ne znaš dana ni časa kad će te pohoditi, ali On sigurno dolazi.

Tom dolasku odgovara tvoje čekanje. Čekati znači biti spreman primiti Ga. Tko ne čeka Boga, tome Bog nije važan. Tko ne čeka Boga već je mrtav. Čekati Boga znači u svakom trenu biti sklon Njegovu dolasku, a to znači u svakom trenu prihvaćati život koji je On sam i koji jedino On udahnjuje u tebe. Čekati Boga znači staviti u svoje okno svjetiljku da bi vidio put do tvojih vrata i svratio k tebi. Znači imati trijezno i razumno srce koje zna da jedino što mu u životu treba, jest BOG. Imaš li Boga, imaš sve. Imaš li pak sve, a nemaš Boga, nemaš ništa. Tražite najprije Kraljevstvo Božje i pravdu Njegovu, kaže Isus, i sve ostalo će vam se nadodati.

Bog želi da uvijek budeš spreman. On želi da budeš bez grijeha, da Ga voliš i cijeniš iznad svega drugoga, da Ga čistim srcem i otvorenim očima prihvatiš. Grijeh je prepreka na putu do Boga. Grijeh zatvara tvoja vrata, kao da se brava na vratima zaključala, i vrata ne daju se otvoriti. Grijeh znači zatvoreno srce. Grijeh znači srce zaspalo nasmrt. Bog želi da stalno budemo spremni za Njegov dolazak. Tko je, naime, neprestano spreman, taj je neprestano čist, slobodan, pripravan da Mu otvori. Kad bi čovjek znao kad će Gospodin doći, griješio bi i činio zlo, a tek se onda pripremio, kad bi znao za Njegov dolazak. Ovako nikad ne možeš biti nepripravan, nikad ne smiješ dopustiti da grijeh prokopa zid tvoga srca i tvoje kuće, ili da razori tvoj stan. Tko iščekuje, taj nema vremena svraćati se i vezati se uz nekoga ili nešto. On zna da ne dočekati Gospodina, znači promašiti život.

Dragocjeni su ljudi koji znaju čekati. To su ljudi koji su sigurni da će doći jutro. To su oni koji mole danonoćno, koji pravedno žive, pravedno rade i umiru za pravdu. Oni ponekad izgledaju skriveni, a zapravo su korijeni svijeta. Na njima svijet stoji. Zbog njih se srdžba Božja zaustavlja nad svijetom. Oni su blagoslov ove zemlje.

Na zemlji si samo prolaznik. Kao da prelaziš preko mosta, a na mostu se ne gradi kuća. Ili, kao da si se uspeo na pozornicu na kojoj trebaš odigrati svoj dio života, a onda se spustiti s nje. Najvažnije u tvome životu je stalno iščekivati dolazak Boga koji je tvoj život.

Ima hrabrih ljudi oko nas. Oni danonoćno čekaju Gospodina. Pružaju ruke i svoja srca kao posude da u njih uhvate Božju nazočnost i unesu je u svoj narod. Oni su sposobni zaustaviti rat i stvoriti mir. Oni su sposobni pomiriti zavađene i stvoriti pravdu. O, kad bi i ti bio medu njima. Neka Bog po tebi blagoslovi našu domovinu!

Dr. Tomislav Ivančić