„Oni koji još nisu upoznali dobrotu Gospodnju svojim vlastitim iskustvom, iako dobrotu poznaju preko vjere, lako gube odvažnost“, piše Terezija Avilska. 1 Postoje mnogi ljudi koji vrlo dobro znaju da je Bog dobar, da ih Bog ljubi, ali koji ne osjećaju nikakvu radost zbog toga. Ova divna spoznaja i istina ostaje apstraktna.

Što trebaju činiti?

Prvo i najvažnije je slijediti Terezijin savjet: ne gubiti odvažnost. Nekima Bog daje već na početku u život pretvoreno iskustvo svoje ljubavi, dok druge ostavlja čekati. Bog zna zašto. Možda te želi naučiti strpljivosti, nečemu što će ti biti jako potrebno na tvom putovanju. „Iz ovog moćnog i jakog izvora“, piše Terezija, “šibaju mnogi mlazovi, neki veliki, neki maleni. Nekada su potpuno nevažni izvori rijeke za djecu, a to znači za početnike. To je njima dovoljno, a prizor velike mase vode možda bi ih i prestrašio. Zato, sestre, ne bojte se da ćete umrijeti od žeđi na tom putu, nikad neće nedostajati vode koja daje snagu do tog stupnja da žeđ bude neizdrživa.“ 2 

Važno je da nisi rob uvjerenja da moraš izgledati veselo. Živjeti sa zahtjevom za radošću najefektniji je način blokirati put ka radosti. Bog ne postavlja takve zahtjeve. Potpuno prihvaćajući i dajući izraze dobrodošlice nedostatku radosti, otkrit ćeš dublju radost, radost koja je skrivena u potpunoj predanosti Bogu i Njegovoj volji. Povoljno je znati da te Bog ljubi i da ti, dosljedno tomu, potpuno možeš u Njega imati povjerenje. U tom povjerenju nalazi se radost koja je izvan svega što osjećajima možeš doživjeti i iskusiti, radost koja je čišća, jača i bogatija životom nego radost utemeljena na osjećajima koja ti je nedostajala.

Ponekad možemo čuti i pročitati da život nije lakši i jednostavniji vjernicima nego nevjernicima, da je život jednako težak svima. Uvijek sam iznenađen kad čujem takvu tvrdnju. Nije li život lakši kad možeš živjeti u „radosti vjere“ (Fil 1, 25), nego kad ne znaš zašto živiš, odakle dolaziš i kamo si na putu? Ne postaje li život lakši kad čuješ Boga kako ti govori: “Ti si moj ljubljeni sin, ljubljena kći, moje ljubljeno dijete, u tebi mi je sva radost“? Život ne može biti jednako težak kad ga možeš živjeti u Njemu koji je put, istina i život.

Imaš li strpljivosti i ne predaš se, iskusit ćes da je tvoja vjera stabilizirajući faktor, a to nije baš mala stvar u kaotičnom vremenu u kojem živimo. Radost vjere se sastoji, između ostalog, da ti daje čvrstoću, identitet, sigurnost i pouzdanost. Ako sustavno produbljuješ svoju vjeru da, na primjer, često ponavljaš jednostavnu molitvu: „Isuse, ja vjerujem u Te“, može se dogoditi da se malo po malo tvoja psiha mijenja i dobiva novu stabilnost. Vrtuljak svijeta i vrtuljak tvojih osjećaja možda se nastavlja unaokolo vrtjeti, ali Bog i tvoja vjera u Njega stoji čvrsto. On te čini „sigurnim u svim nevoljama“.3 

Druga stvar koju možeš učiniti jest potražiti kontakt s osobama za koje je Bog postao „stvaran“. Možeš možda prigovoriti kako ne poznaš takve ljude, ali možeš čitati knjige koje su oni napisali ili koje govore o njima.

Kod mistika i svetaca možeš pronaći iskustvo vjere koje ti nedostaje. Čudnovato je kako mistika može biti prelazna – na dobro i loše: na dobro kad je prava i istinska mistika, a na loše kad se radi o lažnoj mistici. U prvom samostanu koji je utemeljila Terezija Avilska susrećemo mnogo „blagoslovljenih“ sestara. Jednostavno, bile su „pod utjecajem“ svete Terezije.

Kod mistika nećeš doći u kontakt s apstraktnim mislima i pojmovima nego sa životom. Družeći se s njima, sam dobivaš život. Pročitati nekoliko redaka iz spisa svete Elizabete od Presvetog Trojstva može izazvati nutarnju promjenu. Pisma švedskog mistika Hjalmara Ekstroma mogu probuditi tvoju zaspalu i drijemajuću čežnju za Bogom. U samostanskoj tradiciji uvijek se znalo da su dva stupa koja drže cijelu duhovnu zgradu: molitva i čitanje. Baš u ovo naše vrijeme, kad je društvo sekularizirano i sve se prosuđuje iz pozicije neposredne koristi, potreban nam je protuotrov. Njega pronalazimo kod ljudi koji žive ili su živjeli s Bogom i koji stvarnost gledaju s Božjim očima. Čitajući njihova djela i spise, možemo posuditi njihovu mudrost i doći u kontakt s pravom istinom.

Na završetku svoje autobiografije pripovijeda Terezija Avilska o jednoj viziji u kojoj je iskusila Boga kao Istinu i čula kako govori: „Ah, kćeri moja, kako je malo onih koji me uistinu ljube! Kada bi me ljubili, ne bih im sakrivao svoje tajne. Znaš li što to znači ljubiti me istinito? To znači uvidjeti da sve što meni nije ugodnost jest laž.“

„Od tog trenutka“, nastavlja Terezija, „sve što ne namjerava služiti Bogu za mene je samo laž i besmislenost.“4 Sam sam se često vraćao ovom tekstu kako bih osvježio svoje dobro pamćenje i ponovno se sjetio da smo stvoreni za Boga i da sve što Njemu ne vodi jest iluzija i praznina.

Kad se osjećaš siromašan, možeš se hraniti iz bogatstva mistika. Dobrotu koju im je Bog pokazao nisu dobili samo za sebe nego i za tebe. Pijući iz njihovih izvora i sam možeš postati izvor za druge. Utjehom koju preko njih dobiješ od Boga, možeš tješiti druge (2 Kor 1, 4). I ništa tako Božju dobrotu ne čini tako stvarnom kao kad dobrotu koju si sam imao mogućnost iskusiti širiš dalje, direktno ili preko drugih. U Kristovom mističnom tijelu ništa ne smije stati, sve treba teći dalje.

„Čovjek je stvoren ne da podnosi i trpi svoj život, nego da ga daje.“ 5 

Gornji tekst je ulomak iz knjige Wilfrida Stinissena “Novo vino” u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.

Footnotes

  1. Put k savršenosti, 23, 5, KS i KIZ, Zagreb, 2011.
  2. Put k savršenosti, 20,2, KS i KIZ, Zagreb, 2011.
  3. Katolička misna liturgija.
  4. Terezija Avilska, Moj život, 40, 1-2, KS i KIZ, Zagreb, 2011.
  5. Maurice Zundel, 1897-1975, Un autre, regard sur l’home, Le Sarment, 1996. str. 295: ” L’home est appelé à ne pas subir sa vie mais à la donner.”