Ali ima još jedna šutnja kroz koju treba da nas veliki patrijarh provede, a to je šutnja u saobraćaju s bližnjim, šutnja u običnom, dnevnom, zvaničnom i obiteljskom životu.

Koliko riječi, sveti Josipe, izgovorim kroz dan! Koliko suvišnih riječi! Koliko plitkih riječi! Koliko površnih riječi!

A onda, sveti Josipe, to su još sitnice, malenkosti koje se oskliznu i uz najveću pažnju. Ali ima i krupnijih, sudbonosnijih stvari.
To je moja slavičnost koja toliko puta progovori! Primitivno hvalisanje! Nadmetanje pred drugim! Nedelikatno zavirivanje u tuđe tajne! Raspitkivanje i ispitivanje za stvari koje me se ne tiču. Iznošenje na javu onoga što su nam drugi u povjerenju rekli. Razna nepotrebna prepričavanja! Prepričavanje kojima unosim nemir u duše drugih. Kojima ih zbunjujemo, razdražujemo.

O, sveti Josipe, daj mi nešto od tvoje šutnje. Od tvoje delikatnosti. Od tvoga mira.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Marice Stanković “Dođi, Duše radosti”. Dopuštenje nositelja prava (Suradnice Krista Kralja) za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi pročitajte na linku.