APOSTOL SVETOG JOSIPA

Sveti Andrija Bessette – bio je poznat po svojoj poniznosti, a kažu da je ozdravio više od deset tisuća ljudi

Vratar Učilišta Notre Dame brat Andrija Bessette cijeli svoj život proveo je šireći pobožnost svetomu Josipu kojega je nazivao “svojim prijateljem”. Čuda su se u njegovoj blizini događala s takvom učestalošću da su mu prišili nadimak “Čudesni čovjek”. Bessette bi se na taj nadimak samo nasmijao i odgovorio: “Sveti Josip je taj koji čini te stvari, ja sam, kao i vi, samo ponizni molitelj.”

Andrija Bessette

Andrija Bessette/Foto: www.wordonfire.org

U niši iznad grobnice u kojoj se čuvaju posmrtni ostatci svetog Andrije Bessettea, apostola svetoga Josipa, možemo na latinskom pročitati ove tri riječi: Pauper, Servus, Humilis.

Pauper znači ”siromašan”, a ta riječ odnosi se na redovnika koji je zaslužan za veličanstvenu baziliku, Oratorij svetog Josipa u Montrealu, Kanadi.

Servus znači ”sluga”, brat pomoćnik, što je najniži rang u njegovoj Zajednici.

Humilis znači ”ponizan”. Bio je tako malen u vlastitim očima da nikad nije ni pomislio kako će njegova smrt okupiti toliko mnoštvo ljudi.

Pobožnost prema svetom Josipu

Sveci, u svom dubokom nutarnjem životu, imaju vlastita obilježja. Nisu svi isti niti su oblikovani prema jednom kalupu kao gipsani kipovi u našim crkvama. Svaki pojedini jedinstveno je djelo božanskog Umjetnika. Ono što naglašeno karakterizira pobožnost brata Andrije jest uska povezanost između pobožnosti prema svetomu Josipu i Muci Gospodnjoj. To je glavna oznaka njegove duhovnosti. Kad bi prolazio postaje Križnog puta činilo se kao da razgovara sa svetim Josipom. Kad je bio bolestan, vršio bi tu pobožnu vježbu držeći svoje raspelo ispred kipa svetoga Josipa.

Često je savjetovao ponizne molitelje da učine devetnicu svetomu Josipu, ali bi dodao kako devetnica treba uključivati pričešćivanje ili pobožnost Križnoga puta. U privatnim razgovorima sa svojim prijateljima toliko je puno govorio o trpljenjima našeg Spasitelja da su se oni prisjećali brojnih dijelova tih razgovora, ali se gotovo uopće nisu sjećali da je govorio o životu svetoga Josipa.

Tu i tamo istaknuo bi savršenu poslušnost radnika iz Nazareta, njegovu pomirljivost usred kušnja, trpljenja i radosti, ali bi se potom brzo vratio omiljenoj temi: ljubavi i milosti Božjoj, otkupljenju, nebu. Tada bi doista govorio iz dna duše. Pripovijedao je toliko jasno i živopisno kao da je osobno svjedočio prizorima koje je opisivao, dok su mu istodobno suze tekle iz očiju.

Poslanje brata Andrije nije bilo razlagati skrivena otajstva života svetoga Josipa, već prikazati sebe kao živu presliku svoga zaštitnika.

Vođen od sveca, brat se Andrija trudio da mu pobožnost prema njegovom svetom zaštitniku bude prva stuba prema Bogu. Odlučno je bio protiv one sentimentalne duhovnosti koja gaji pobožnost prema svecima, ali je ne prati ili ne povezuje s izvorom cijelog liturgijskog bogoslužja, to jest s Presvetom Trojicom preko utjelovljenog Isusa Krista.

Morao se boriti protiv neznanja ljudi koji su, posve nezainteresirani da žive u stanju milosti i ljube Boga svim srcem svojim, dolazili tražiti prolazne blagoslove i pomoć od Božjeg prijatelja na isti način kako bi to činili i od tek ustoličenoga državnog ministra.

U štovanju Presvetog Trojstva brat se Andrija služio zagovornom molitvom Blaženoj Djevici Mariji, posebice Gospi Žalosnoj. Od svetoga Josipa naučio je kako Isusu treba prići preko Marije.

Svoje znanje o Bogu brat Andrija nije stekao samo iz knjiga, već mnogo više preko bliskih susreta s Onim koji je nadahnuo svete knjige. Nikada nije propustio priliku da preporuči molitvu Duhu Svetom čije je božansko svjetlo preplavilo njegovu dušu.

„Ono što je Sveti Duh učinio za apostole“, tvrdio je, „učinit će i za nas“.

Čudesna ozdravljenja

Preko poniznog brata Andrije Gospodin je darivao mnoštvo iscjeljenja, duhovnih, duševnih i tjelesnih.

Katolički portal Aleteia ističe kako su se čuda događala s takvom učestalošću da su mu prišili nadimak “Čudesni čovjek”. Bessette bi se na taj nadimak samo nasmijao i odgovorio: “Sveti Josip je taj koji čini te stvari, ja sam, kao i vi, samo ponizni molitelj”.

Prema nekim procjenama, Bog je preko brata Andrije ozdravio više od deset tisuća ljudi (druge procjene sežu do brojke od čak 125 tisuća).

op. ur.

Evo nekoliko primjera:

Mlada žena, invalid, rekla je bratu Andriji: „Doputovala sam iz SAD-a ne bih li izmolila ozdravljenje za svoju sestru.“

„Zašto ne moliš za vlastito ozdravljenje?“

„Njoj je ozdravljenje potrebnije više nego meni. Ima osmero djece.“

„Od ovoga časa tvoja sestra je savršeno zdrava. Sada misli na sebe.“

Oduzeo joj je štake i učinio da prohoda. Preplavljena radošću što je ozdravila, svojoj je sestri poslala telegram, da bi potom dobila njezin odgovor. „Iznenada sam i ja ozdravila.“

***

Jednog olujnog zimskog dana neku su mladu ženu s potpuno paraliziranim nogama unijeli u ured brata Andrije i to u pauzi kad ondje nije nikoga bilo. Četiri su osobe bile u pratnji i na zahtjev brata Andrije svi su kleknuli i molili se.

„Osjećaš li se bolje?“ upitao je.

„Počinjem osjećati toplinu u nogama.“

„To je dobar znak, dijete moje. Nastavimo s molitvom.“

Nakon nekoliko minuta ponovio je isto pitanje.

„Osjećam jaku bol u nogama“, zaplakala je. Zatim je samo ustala i počela hodati. Svi su nastavili moliti lijući suze radosnice.

***

Neka ozdravljenja podsjećaju na prispodobe iz evanđelja. Pri kraju života brat Andrija patio je od srčanih problema i njegovi su mu liječnici naredili da prilikom posjeta svojim bolesnicima ulazi u stan samo onima koji žive u prizemlju, a one koji žive na višim katovima da pozove dolje. Jednom dok je prolazio ulicom Bienville u Montrealu neki su ga ljudi zaustavili, te brže bolje na rukama iznijeli bolesnu ženu da joj pomogne. U tili su čas rođaci i susjedi iz obližnjih kuća počeli iznositi sve svoje bolesnike – djecu, muškarce i žene, sve dok cijela ulica nije bila zakrčena bolesnima i nemoćnima. Brat Andrija se svima posvetio s velikom brižnošću i ljubaznošću. Nakon dužeg zadržavanja njegov vozač jedva je uspio krenuti i probiti se kroz mnoštvo ljudi. U autu je prokomentirao: „Ovo je predivno. Baš kao prizor iz života našeg Gospodina: Svi mu prilaze moleći za pomoć i ozdravljenje.“

„Možda je tako, ali se Bog sasvim sigurno koristi vrlo grešnim instrumentom.“

Ista scena mnogo se puta ponovila. Njegovi su prijatelji isticali kako su često morali tražiti pomoć da se oslobodi prolaz za automobil.

***

Jednoga dana neki čovjek doveo je u ured svoju jako bolesnu ženu. Predvečer su oboje otišli na počinak u obližnji mali hotel. Tijekom noći žena je počela obilno krvariti i liječnik, koji je odmah pozvan, izjavio je kako joj preostaje tek nekoliko minuta života. Samrtnički blijeda i dišući gotovo neprimjetno, izgledala je kao da je već mrtva. Liječnik je otišao ne ostavljajući im ni trunak nade. Suprug je ipak, potaknut svojom žarkom vjerom, ostavio ženu na umoru i odjurio po brata Andriju.

„Žena mi umire, dođi i spasi je!“ vikao je čovjek lupajući mu na prozor. Te njegove riječi odjekivale su kao one iz evanđelja: „Gospodine, kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju i oživjet će“ (Mt 9,18). Ili drugom prilikom: „Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj“ (Mt 8,8). Brat se Andrija na brzinu odjenuo, otvorio vrata svojemu gostu i odveo ga do crkve-kripte da se moli u podnožju oltara iznad kojega se nalazio kip svetoga Josipa. Nakon nekoliko trenutaka obratio mu se: „Pođi svojoj ženi. Ne brini se, neće umrijeti.“

Čovjek se vratio u hotel i ugledao svoju ženu živu. Bila je spašena. Sljedeće jutro pozvao je liječnika da bi mu priopćio dobru vijest.

„Šalite se. Ona je mrtva“, odgovorio je liječnik. Naime, bio je sasvim siguran da je njezino ozdravljenje bilo nemoguće.

***

Brat je Andrija prema svima iskazivao istu dobrotu bez razlike je li bogat ili siromašan, prijatelj ili neprijatelj. Neki liječnik nekoliko mu se godina neumorno suprotstavljao s takvom revnošću koju bi bilo bolje da je utrošio za neki drugi cilj. Ali jednoga je dana njegova žena tako obilno krvarila da joj nikakva sredstva nisu pomogla. Njezin se muž obratio najboljima u svojoj profesiji, ali sve je bilo uzaludno. Tada mu je žena na samrti rekla:

„Želim te zamoliti za uslugu. Moraš konačno shvatiti kako mi ni tvoje znanje, ni znanje drugih liječnika ne može pomoći i da ću umrijeti. Dovedi mi brata Andriju. Preklinjem te, ispuni mi tu želju.“

Liječnik je oklijevao između ljubavi prema sebi i ljubavi prema svojoj ženi. Konačno je odlučio poniziti se i otići po brata Andriju. Tek što je redovnik prešao prag bolesničke sobe, krvarenje je prestalo.

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Apostol svetog Josipa – Sveti Andrija Bessette” u izdanju biblioteke Stella Maris. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.


Obratimo se i mi s povjerenjem svetom Josipu!

Sjetimo se riječi brata Andrije: ITE AD JOSEPH – Idite Josipu!

Spomeni se, sv. Josipe

(Molitva sv. Bernardina Sijenskog)

Spomeni se nas, sv. Josipe, i svojim zagovorom i molitvom posreduj kod Isusa, koji se nazivao tvojim sinom; a učini da nam bude milostiva i blažena Djevica, tvoja Zaručnica, Majka onoga koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u beskonačne vjekove. Amen.

Objavljeno: 7. siječnja 2019.

Možda vam se svidi