Upitan je li se ikad bojao tijekom svojih susreta s demonima i zlim silama, otac Davis odgovara: “Ako Bog od nas traži da nešto napravimo, onda će nas i zaštititi.”

“S obzirom na našu sklonost grijehu, moramo biti svjesni da nitko nije potpuno slobodan od demonskog utjecaja”, riječi su dugogodišnjeg londonskog egzorcista, oca Jeremyja Davisa.

Otac Davies razgovarao je nedavno s novinarom Catholic World Reporta, K. V. Turleyem, osvrnuvši se na prasku egzorcizma i njezin razvoj u zadnjih trideset godina koliko se nalazi u službi te na svakodnevne opasnosti u kojima Zlo vreba na nas.

Za egzorcista je postavljen 1987., kada ga je tadašnji nadbiskup Westminstera, kardinal Basil Hume, imenovao u službu. Dugo je vremena bio jedini egzorcist u nadbiskupiji. Danas ih ima osam.

Odgovarajući na pitanje kako bi opisao vrijeme koje je proveo u službi, u jednom od najvećih i najraznolikijih gradova u svijetu, otac Davis jednostavno je poručio: “Intenzivno”, nadodavši kako se u svojoj “karijeri” susreo se s mnogo “opsjednutih ili tlačenih” osoba.

Ističe kako je danas u njegovoj nadbiskupiji puno jednostavnije doći do egzorcista s obzirom na to da svi svećenici u londonskim župama znaju kome se mogu obratiti kad je potrebno. Također, zajedno s pokojnim ocem Amorthom radio je na osnivanju međunarodne mreže svećenika koji se bave opsjednućem, pokrenuvši Udruženje za egzorciste. Tvrdi kako je to poslanje danas “postalo dio normalnog života Crkve”.

Upitan je li se ikad bojao tijekom svojih susreta s demonima i zlim silama, otac Davis odgovara: “Ako Bog od nas traži da nešto napravimo, onda će nas i zaštititi.”

K. V. Turley opisuje oca kao staloženog i mirnog čovjeka, nesklonog senzacijama kakve se često može vidjeti u filmovima koji obrađuju ovu tematiku.

S druge strane Turley ističe kako svećenik nije “naivan”, već iznimno dobro upoznat s opasnostima svog posla.

Otac Davis tvrdi kako su neki egzorcisti koje poznaje zbog zahtjevnosti posla bili blizu “mentalnog sloma”. Duhovni napadi koje trpi svaki svećenik intenzivirani su svakodnevnim bitkama za duše. Međutim, kako sam kaže, manje ga brine vlastita sigurnost. Veći mu je problem suočavanje s tugom zbog nemogućnosti da neku dušu oslobodi sotonskog posjednuća. S obzirom na to da je prije svećeništva radio kao doktor, često povezuje taj osjećaj s osjećajem nemoćnosti u slučaju neizlječivog pacijenta.

Kao jedan od najvećih problema današnjice, junak ove priče vidi traganje za sebičnom srećom te za takve ljude kaže kako “pripadaju Sotoni”. Smatra da su iskušenja svijeta, tijela i vraga i danas iznimno relevantna. Otac Davis pritom je objasnio kako ljudi danas padaju pod utjecaj Sotone. Čovjek obično u jednom trenutku života važe određenu odluku, a prema njegovim riječima često se radi o stvarima seksualne prirode, izabravši ono što ih udaljuje od Krista. U tom trenutku oni suptilno život djeteta Božjeg zamjenjuju životom u laži.

Dodaje kako su se mnogi ljudi s kojima se susreo u svojoj službi sjetili trenutka u kojem su odabrali put protivan vjeri.

Otac Davis stoga naglašava kako borba sa zlom ne završava oslobođenjem od opsjednuća. Oni koji dožive oslobođenje vraćaju se natrag u duhovni boj za duše, u kojem bi neka buduća lijenost mogla biti kobna.

“Najvažnije je da svaka osoba bori svoju borbu”, izjavljuje egzorcist, zaključujući kako je borba protiv Sotone uspješna samo ako čovjek dozvoli Duhu Svetom da uđe u njegovu dušu.

*Više o praksi egzorcizma i opsjednuću u nauku Katoličke Crkve, kao i svjedočanstva osoba koja su prisustvovala takvim događajima možete pročitati OVDJE.

Tino Krvavica | Bitno.net