UTJEHA U SAMOĆI Sv. Mala Terezija ponavljala bi ovaj citat kad bi se osjećala usamljeno "Katkada sam se osjećala sama, vrlo sama", napisala je u svojoj autobiografiji sv. Mala Terezija. Bitno.net Podijeli: Foto: Shutterstock.com Život sv. Male Terezije nije uvijek bio lagan. Premda je upoznala ljubav prijatelja i obitelji, nerijetko je znala osjećati usamljenost te se borila s depresijom, piše katolički portal Aleteia. Ti osjećaji pojavljivali su tijekom njezinog odrastanja, ali i dok je živjela u samostanu. Kako piše u svojoj autobiografiji Povijest jedne duše, kao dijete bila je sramežljiva i nije imala puno prijatelja, zbog čega je Isusa smatrala jedinim pravim prijateljem. “Prva učiteljima me nije htjela odbiti, ali mi je postavila kao uvjet da dva dana u tjednu dolazim popodne u opatiju, da pokažem jesam li dostojna da budem primljena. Mjesto da me obraduje, to me je dopuštenje stajalo vrlo velike muke. Ja nisam poput drugih starih učenica imala učiteljicu prijateljicu s kojom bih mogla provesti po više sati. Tako sam se zadovoljila da pozdravim učiteljicu, zatim sam radila u tišini sve do kraja ručnog rada. Nitko nije obraćao pažnju na mene. Tada bih se uspela na galeriju kapelice i ostala pred Presvetim Sakramentom dok nije tata došao po mene. To je bila moja jedina utjeha: nije li Isus bio moj jedini prijatelj?” U tim trenucima osamljenosti Mala Terezija prisjetila bi se stiha iz pjesme koju je naučila od oca. Tako piše: “Katkada sam se osjećala sama, vrlo sama. Kao u dane svoga zavodskog života, kad sam se tužna i žalosna šetala po velikom dvorištu, ponavljala sam ove riječi koje su uvijek vraćale mir i jakost u moje srce: ‘Svijet je tvoja lađa, a ne tvoj dom.'” Zanimljivo, dodaje Aleteia, svetica je zapravo pogrešno citirala pjesmu Alphonsea de Lamartinea “Razmatranje”, u kojem stih glasi: “Vrijeme je tvoja lađa, a ne tvoj dom.” Unatoč tome, pogrešno citirani stih pružao joj je veliku utjehu. “I sada još, usprkos godinama, koje brišu tolike dojmove djetinje pobožnosti, očarava moju dušu slika lađe i pomaže joj podnositi progonstvo… Kad mislim na sve to, duša mi roni u neizmjernost, i čini mi se kao da se već dodirujem vječne obale… Čini mi se da me Isus grli… I kao da vidim Nebesku Majku gdje mi dolazi u susret s tatom… mamom… i sa četiri anđelka… Mislim da napokon uživam zauvijek pravi, vječni život u obitelji…” Podijeli:
PIŠE JOHN M. GRONDELSKI Američki teolog: Misa za očuvanje stvorenoga izazvala je kontradiktorne reakcije, iznijet ću svoje mišljenje
PISMO DJECI I MLADIMA Don Tomo napisao je pismo djeci i mladima koji su bili na Thompsonu, poruka je oduševila sve
ŠIBENSKI BISKUP U MIRU Pročitajte dirljivu molitvu mons. Ivasa na Hipodromu: ‘Maranatha, dođi, Gospodine…’
DUHOVNO, DIRLJIVO, DUHOVITO Među ovih pet preporuka za ljetno čitanje svatko si može pronaći nešto za sebe
NOVI KATOLIČKI VAL (1) ZANAS: ‘Volimo svećenike koji idu direktno u glavu, želimo da takve budu i naše pjesme’