Post je promjena čitavoga našega života, jer prava žrtva (smisao) posta nije suzdržavanje od mesa nego suzdržavanje od grijeha.

Dakle, svatko tko ograničava post na uzdržavanje od hrane, taj zapravo ismijava i karikira post.

Ako postiš, pokaži mi to na djelima. Kojim djelima? Ako vidiš nekoga siromašnoga, iskaži mu milosrđe.

Vidiš li neprijatelja, izmiri se s njime.

Vidiš li prijatelja koji je postao uspješan, ne budi zavistan i ljubomoran.

Vidiš li lijepu ženu, ne obaziraj se. Dakle, ne trebaju samo usta postiti, već i oči i noge i ruke i svi dijelovi tijela također.

Neka ruke poste, ostajući čiste od krađe i pohlepe.

Neka noge poste, izbjegavajući puteve koji vode ka grijehu.

Neka oči poste tako što neće pogled zaustavljati na tuđoj ljepoti i zamamnosti.

Ne jedeš meso, zar ne? Ne bi trebao također ni proždirati zlo svojim očima.

Neka ti i uši poste.

Post slušanja sastoji se u tome da ne prihvaćaš lošega govora o drugima.

Neka poste i usta od ružna i neprilična govora, jer opet velim, koja je korist ako s jedne strane izbjegavam piletinu i ribu, a s druge strane proždirem i meljem zubima i gutam svoga bližnjega? Onaj tko osuđuje i bogohuli isto čini kao da se najeo mesa brata svoga…

Postimo zato da bismo mogli čitavoga sebe predati duhovnom životu i da se distanciramo od svjetovnih stvari.

Onaj dakle tko doista ne može bez hrane iz opravdanih razloga, neka udvostruči milostinju, molitvu i s većom revnošću sudjeluje u svetim službama… neka se izmiri sa svim svojim neprijateljima i neka se kloni svakoga zla.

Izvor teksta: Križevačka eparhija