U ovome, Filotea, želim da osobito rado poslušaš moj savjet; jer riječ je o jednom od najsigurnijih sredstava za tvoj duhoviti napredak.

Što češće preko dana, na jedan od načina koje sam ti opisao, predoči si dušu u Božjoj blizini; pogledaj što čini Bog i što ti činiš; vidjet ćeš da su Njegove oči uprte u te i neprestano te s neizrecivom ljubavlju gledaju; tada reci: Bože, zašto i ja Tebe ne gledam bez prestanka, kao što bez prestanka Ti gledaš mene?

Zašto Ti tako često misliš na mene, a ja, Gospodine, tako rijetko na Tebe? Gdje smo, dušo moja? Jedino nam je pravo mjesto Bog, a gdje smo mi?

Kao što ptice imaju gnijezda na drveću da se sklone kad zatreba, kao što jeleni imaju grmlje i šikaru gdje se kriju i ljeti u hladovini rashlađuju, tako i naše srce, Filotea, mora iz dana u dan pronaći kakvo sklonište, bilo na Kalvariji, bilo u ranama Gospodina Našega ili pak na kakvome drugom mjestu u njegovoj blizini, da se umiri i otpočine nakon jednog, a prije drugoga vanjskog posla, te da u njemu kao u tvrđavi bude sigurno od napasti. Blago onoj duši koja uistinu pred Gospodinom bude mogla reći: Ti si moje utočište, moja sigurna obrana od kiše i sjena protiv žege.’ (Ps 30,3)

Sjeti se stoga, Filotea, često se povući u samoću svoga srca dok si izvanjski i tjelesno među ljudima i u poslovima; tu duhovnu samoću ne smije remetiti ni omesti mnoštvo onih koji te okružuju, jer oni ti ne okružuju srce, nego tijelo, a srce ti je samo kod Boga. U tome se uza sve svoje poslove vježbao i sam kralj David i na mnogim mjestima u svojim psalmima svjedoči o tome: Gospodine, uvijek sam s tobom. Pred sobom stalno gledam Boga svoga. Podigao sam oči svoje k Tebi, Bože moj, koji stoluješ na nebu. Oči su mi uprte u Boga stalno. Osim toga, naši razgovori uglavnom i nisu tako ozbiljni da se s vremena na vrijeme naše srce ne bi moglo povući u tu božansku samoću.

Otac i majka svete Katarine Sijenske uskratili su joj mjesto i vrijeme za povlačenje u samoću i razmatranje; Gospodin ju je nadahnuo da u duši izgradi kapelicu, kamo je zalazila u duhu u vrijeme tjelesnih poslova i tamo boravila u svetoj samoći srca. Kad bi još nakon toga svijet znao napadati, nije osjećala teškoće, jer se, govorila je, zatvorila u svoju unutarnju sobicu i tamo se tješila sa svojim nebeskim Zaručnikom. Odonda je i svojoj duhovnoj djeci savjetovala da si i oni u srcu izgrade kapelicu i borave u njoj.

Skloni se dakle katkad u duhu, te u nutrini srca, daleko od ljudi, razgovaraj s Bogom o svojoj duši i reci mu poput Davida: Bdio sam i bio sam nalik pelikanu u pustinji; postao sam kao sova na starim zidinama, i kao samotan vrabac na krovu (Ps 101,7-8). Ove riječi, osim doslovnoga značenja (po kojemu vidimo da se veliki kralj znao po nekoliko sati povlačiti u samoću i tamo razmišljati (o duhovnim stvarima), imaju i ono mistično: tri načina samoće poput triju pustinjačkih kolibica, u kojima možemo boraviti u samoći poput našega Spasitelja koji na Kalvariji kao pelikan u pustinji oživljava svoje ptiće; rodivši se u štalici, bio je poput sove na zidinama, uzdišući i oplakujući naše pogreške i grijehe; a na dan Uzašašća bio je poput vrapca koji se povlači i leti k nebu koje je kao krov svijeta; na sva ta tri mjesta možemo se skloniti kad nas pritisnu poslovi. U vrijeme kad je blaženi Elzear, grof arianski (u Provansi), dugo bio odvojen od svoje pobožne i čestite Delfine, ona je k njemu poslala glasonošu da ga upita za zdravlje, a on joj odgovori: “Dobro sam, moja draga ženo! Želiš li me vidjeti, potraži me u rani na boku našega slatkog Isusa, jer tamo boravim, tamo me možeš naći; drugdje ćeš me uzalud tražiti!” Bio je pravi kršćanski vitez!

sveti Franjo Saleški

Gornji tekst je ulomak iz knjige “Filotea” sv. Franje Saleškog u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.