U katoličkim je zemljama prije 1000. godine među pukom postojao pobožan običaj izmoliti tri Zdravomarije u čast Gospi u njezinoj jedinstveno uzvišenoj ulozi Majke Božje. To se činilo predvečer, obično dok bi zvonilo zvono kada bi redovnici u tamošnjim samostanima pjevali čas Božanskoga časoslova zvan povečerje (kompletorij). S godinama se ta praksa proširila i uključila molitvu ujutro, a zatim i u podne. Kasnije su prije Zdravomarijâ umetnute svete pojedinosti iz prizora Navještenja, tijekom kojega se dogodio trenutak Utjelovljenja Isusova, i dodana je zaključna molitva. Ova je pobožnost svoje ime dobila po prvoj riječi svoje latinske inačice, i znamo je kao Angelus, ili „Anđeo Gospodnji”. Izreći tu molitvu znači uvijek iznova promatrati dramu Navještenja, vidjeti je živopisno pred svojim očima i u svojim srcima.

Kako cijeniti…

U jednome smislu, baš kao što malo dijete mora prvo biti sigurno da će drugi njemu najdraže stvari ispravno cijeniti prije nego što ih pristane podijeliti s drugima, tako Bog često čini s nama kada nam otkriva ono što mu je naročito dragocjeno.

Može nas iznenaditi kada doznamo da je jedna od tih Bogu dragocjenih stvari ime, a čak i kratko čitanje Svetoga pisma pružit će nam brojne dokaze za to. Toliko smo puta naišli na svete događaje čiji sudionici nose imena koja ne samo da imaju nadnaravno značenje, nego je njihovo podrijetlo izravno s neba. Malo nam je koncepata bliskije ili ljudskije od imena, i Bog često to koristi tako što umeće „tajanstvena” imena u događaje kao jednostavna, a opet učinkovita sredstva da u dušama probudi zdrav strah od sebe – ili pak neustrašivu ljubav prema sebi.

Proročanstvo…

Zato, sâm će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel! (Iz 7,14)

Ovo proročanstvo svetoga proroka Izaije ostvareno je sedamsto godina nakon što je izgovoreno. Emanuel – s nama Bog. Je li ikada otkriveno nešto što bi moglo naša srca ispuniti većom milinom? Bog nikada nije toliko nadmašio sebe oblikujući tako iznimno prikladno ime. Nikada nije postojala jedna riječ u kojoj se tako savršeno prožimaju značenje i konačna svrha. Žarko smo čeznuli za dolaskom našega Emanuela, za vremenom kada će Bog doista biti s nama, i hodati svojom zemljom. U svojemu žarkome odgovoru Bog je želio požuriti vrijeme ispunjenja ovoga proročanstva, a prvi uzvišeni korak toga bilo je ostvarenje toga Božanskoga začeća, za kojim se toliko čeznulo, u onome trenutku koji nazivamo Utjelovljenjem – kada je Bog postao čovjekom.

Značenje…

V. Anđeo Gospodnji navijestio Mariji.

R. I ona je začela po Duhu Svetome.

Sama bit Navještenja dana nam je u tim prvim rečenicama Anđeoskoga pozdrava s jednostavnošću koja razoružava. No ako želimo potpuno razumjeti taj događaj i samu molitvu Anđeoskoga pozdrava, nužno je s podjednakom jednostavnošću i dječjim povjerenjem okrenuti se onome što nazivamo pologom vjere. On sadrži sva uvjerenja Katoličke Crkve, i u njemu se nalaze tradicija Crkve i Sveto pismo, a u ovome primjeru sadržano je prvo poglavlje Evanđelja po Luki. Okrenimo se zato sada pologu vjere, i promislimo „premotavajući film” unatrag:

Dvadeset peti je ožujka, tri sata popodne, petak. Uzimajući lik čovjeka, arkanđeo Gabrijel, čije ime znači „snaga Božja”, s neba dolazi na zemlju. On mora iznijeti jednu božansku ponudu, ali i primiti odgovor. Njegovo odredište? Jedna kućica u tihoj ulici galilejskoga gradića Nazareta, jer tamo živi ona čiji je dolazak Bog odredio još prije vječnosti. Ona je oduševila Srce Božje svojom ljubavlju prema Njemu i svojom poniznošću pred Njime, i u njoj pronalazimo jedini savršeni izvor utjehe koji Bog pridržao za sebe na zemlji – jedino savršeno utočište i utjehu koje je On dopustio sebi. Ona nikada nije počinila nikakav prekršaj protiv Boga – nikada nije mišlju, riječju ili djelom zakazala u ispunjenju vrhunske i krajnje savršenosti stvorenja usklađenoga s voljom Božjom – njezina čistoća i bezgrešnost ne daju se izraziti riječima. Njezin je poziv bio tako izniman, uzvišen i božanski da je On stvorio njezinu dušu slobodnom od istočnoga grijeha, Adamova grijeha. Tako je u ovome trenutku njezin slavni naslov „Bezgrešno začeće” – no dok ona pavši na koljena moli, uskoro će joj biti ponuđen još jedan…

„Anđeo uđe k njoj i reče: ‘Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!’ […] Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.

Djevica nad djevicama pita: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?”

„Anđeo joj odgovori: ‘Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.’”

Tako joj obznanivši svoju želju – i tek nakon što je dobio njezin mili i krotki pristanak:

„V. Evo službenice Gospodnje:

R. Neka mi bude po riječi tvojoj.” Je li Bog učinio da se dogodi veći događaj od stvaranja svemira i početka vremena? Jer je u utrobi Blažene Djevice Marije začet Bogočovjek – Spasitelj ljudskoga roda.

V. I Riječ je tijelom postala.

R. I prebivala među nama.

Gle! Susreli su se vječnost i vrijeme, Riječ je postala tijelom! Gospodin je postao našim Gospodinom – Isusom Kristom. To najsvetije od svih imena, Isus, znači „Spasitelj”, a Krist znači „Pomazanik”, a sada je Otkupljenje svijeta blizu. O, zar možemo ne osjetiti kako sami anđeli dršću? Konačno se dogodilo Utjelovljenje! Iako je staro gotovo dvije tisuće godina, to je uvijek nova Ljepota. Isus je rekao: „Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan.” – čak i sveci Staroga zavjeta sada mogu počinuti, ispunjeni – „I vidje i obradova se.” (Iv 8,56). Emanuel – Bog – jest s nama, i neće nam Ga se oduzeti.

Sada možemo reći:

V. Moli za nas, sveta Bogorodice.

R. Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Nemirnim ljudskim očima se značaj ovoga Događaja nad događajima, otkriven od Boga u takvoj jednostavnosti, može činiti lišenim ikakve velike važnosti. Zato u mnogim srcima ono trpi bolan manjak divljenja, naročito u našemu vremenu. No naša Sveta Majka Crkva, budući da je uistinu majka, neće da budemo nezahvalna djeca. Znajući da smo skloni zaboravljanju, u Anđeoskome pozdravu pružila nam je sredstvo uz koje će u nama ostati živo ono divljenje i čuđenje koje je prikladno i koje dugujemo otajstvu Utjelovljenja.

Metoda…

Anđeoski pozdrav treba moliti triput dnevno: ujutro, što je ranije moguće (u šest ujutro, ili kada se probudimo), zatim u podne, a treći put u šest popodne. Naravno da se može moliti nasamo, ali kada ga molimo s drugima, jedna osoba predmoli izgovarajući naglas zazive i prvu polovicu Zdravomarije – sve do „blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus”. Drugi odgovaraju i mole drugi dio Zdravomarije – a zatim svi zajedno mole završnu molitvu. Radi ujednačenosti, ondje gdje vjernici nisu okupljeni na jednome mjestu, tradicionalna praksa je da se Anđeoski pozdrav moli uz zvonjenje zvona – tri zvonjenja za svaki zaziv, odgovor i Zdravomariju, a zatim još devet dok se moli zaključna molitva – ukupno njih osamnaest.

Baština…

Bezbrojno je mnogo svetaca koji su se rodili ili umrli, prema providnosti Božjoj, „dok je zvonio Anđeoski pozdrav” na gradskome zvonu ili sa zvonika mjesne crkve ili samostana. Tako se često predviđala svetačka budućnost ili potvrđivao život herojske kreposti od strane Onoga kojemu se sviđalo otkriti, onako kako je On to želio, one duše čiji će život nastavljati učinak onoga Utjelovljenja koje se tako divno časti u Anđeoskome pozdravu.

Nema sveca ili svetice iz nama bližih vremena koji nisu pobožno molili Anđeoski pozdrav. Jedna koju možemo spomenuti je sveta Germaine Cousin. Mala pastirica iz francuskoga gradića Pibraca pala bi na koljena i molila Anđeoski pozdrav čim bi čula zvona – čak i kada bi prelazila potok.

I sama se zvona uvelike časti. Sačuvana su mnoga, čak i iz vremena prije srednjega vijeka, a mnoga  imaju natpise, obično na latinskome, u kojima se navodi njihova sveta svrha. U Francuskoj na njima često piše Ave Maria, a u Engleskoj odaju počast arkanđelu Gabrijelu – na primjer: „Slatko sam poput meda, i zovu me Gabrijelovim zvonom”, i „Glasonoša Gabrijel nosi svetoj Mariji radosnu vijest”.

Razlog…

Po Navještenju došlo je Utjelovljenje, po Utjelovljenju nam je dano Rođenje Gospodnje. Od početka, Rođenja Gospodnjega, dolazimo do kraja, našega Otkupljenja na Kalvariji. Po Kalvariji dobili smo Uskrsnuće, a zatim i Uzašašće – po kojem ćemo, ako spasimo svoje duše, zadobiti rajsko blaženstvo i gledati Boga.

Pomolimo se.

Milost svoju, molimo Gospodine, ulij u duše naše, da mi, koji smo po anđelovu Navještenju spoznali Utjelovljenje Krista, Sina Tvoga, po Muci Njegovoj i Križu k slavi Uskrsnuća privedeni budemo. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Anđeoskim pozdravom kažemo „Hvala” Bogu i Njegovoj svetoj Majci. Anđeoskim pozdravom mi bijedni putnici također molimo za milost snage da vjerno ustrajemo u našemu progonstvu na zemlji, sve dok ne zadobijemo udio u vječnome životu u našoj pravoj i vječnoj domovini.

Mala cijena, zar ne?

s. Helena Maria, MICM | Catholicism.org

Prijevod: Ana Naletilić