DOŠAŠĆE S FULTONOM SHEENOM (1)

Kako nam Navještenje pokazuje najuzvišeniju is­tinu o ženi

Duh Ljubavi prisvojio je Marijinu dušu i ispunio je ne ljudskom, nego božanskom ljubavlju. Tijelo s vrhunaca ljubavi pada u zasićenje, ali u sjedinjenju ljudske ljubavi s Ljubavlju Božjom, nema svraćanja na sebe, nego samo providna radost duhovnog ushićenja

Foto: Shutterstock

Danas govorimo o jednoj od najljepših tema svijeta: O tajni Marije, Djevice i Majke.

Žena može sačuvati svoju nevinost iz tri razloga:

jer joj se nije pružila prilika da se uda;
jer to nije htjela;
jer je obećala Bogu čistoću, iako je imala tisuću prilika za udaju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Marija Majka Božja bila je Djevica iz trećeg razloga. Zaljubila se u Boga u ranoj mladosti. Bila je to ljubav divna i neograničena, prva i posljednja, početak i svršetak.

Po čemu znamo da se Marija zavjetovala na djevičanstvo? Po odgovoru anđelu Gabrijelu. Anđeo siđe sa sjajnog blještavila prijestolja da se javi djevojci pognutoj u molitvi. I eto Navještenja, jer prvi put, nakon vjekova, dana je konačno dobra vijest. Do ju­čer se pričalo o padu čovjeka krivnjom žene, danas je Navještenje preporod čovjeka po Ženi.

Anđeo ju pozdravlja. Božji poslanik, navikao da ga ljudi časte, ovaj put ne naređuje, nego pozdravlja Mariju: “Zdravo milosti puna!” “Zdravo” znači “ve­seli se” i “mir s tobom”. Puna milosti znači “divna”, “puna svake vrline”.

Bila je to kao neka tvrdnja kojom je anđeo pro­glasio Nju predmetom Božje naklonosti.

Ponizna je djevojka bila manje iznenađena pojavom Božjeg glasnika negoli pozdravom i neočekivanim tonom.

Malo kasnije, kada posjeti svoju rođakinju Eli­zabetu, čut će pitanje: “Kako to da k meni dolazi Majka moga Gospodina?” A sad Marija mora pitati: “Zašto dolazi k meni anđeo Gospodnji?” Anđeo se požuri reći razlog svog posjeta.

Ona će morati izvršiti u sebi ono što je prorok Izaija pred sedam stoljeća prorekao: “Djevica će začeti i roditi sina, koji će se zvati Emanuel – Bog s nama.” Anđeo, misleći baš na to proročanstvo, reče: “Evo začet ćeš i roditi Sina, kojemu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. I dat će mu Gospodin Bog prijestolje Davida oca Njegova i kraljevat će u domu Jakovljevu u vijeke i kraljevstvu Njegovu neće biti kraja”. (Lk 1,30-33).

Ova je čast postala teško pitanje za Mariju, koja je zavjetovala tijelo i dušu Bogu, tako ne bi nikada mogla postati majkom. Ona reče: “Ja ne poznajem muža.” Ne želim upoznati čovjeka.

Sveto pismo nikad ne govori o braku senzualnim izrazima, nego kao o “spoznaji”. Npr.: “Josip nije upoznao Mariju.” (Mt 1,19), “Adam je upoznao Evu i ona zače”. (Gen 4,1).

I to zato što je Bog htio da se muž i žena vežu jed­no uz drugo kao što se razum veže s onim što spoznaje. Npr. vi znate da su dva i dva četiri i ne možete po­misliti da ima išta što bi se moglo postaviti između misli i te činjenice. Vaša ruka nije združena s ostalim dijelovima tijela toliko, koliko je spoznata stvar združena s vašim razumom. Takova je nerazdruživa veza između muža i žene.

Tako Marija reče: “Kako će se to dogoditi, kad ja ne poznam muža?” Marija nije rekla: “Neću se nikada udati, zato da ne bih mogla postati Isusovom Majkom.” Ovo bi bila neposlušnost anđelu, koji ju je zamolio da postane Majkom.

Niti je rekla: “Ne želim se udati, ali neka se vrši volja Božja”, jer time ne bi bila vjerna sebi i svome zavjetu. Marija je željela jasno spoznati svoju dužnost; ali kako nikad do tada materinstvo i djevičanstvo nisu međusobno bili združeni, kako će Bog sve to iz­vesti? Njezin je prigovor djevičanskom rođenju bio znanstveno osnovan. Nije to nikako moglo biti pri­rodno, moralo je zato biti natprirodno. Bog je to mogao učiniti, ali kako? Mnogo prije nego što je biologija postavila pitanje o djevičanskom rađanju, Marija je postavila znan­stveni “kako?”.

Anđeo odgovara da će se u njezinom slučaju ro­đenje zbiti bez čovječje ljubavi, ali ne i bez Božje ljubavi, jer će treća osoba Presvetog Trojstva, Duh Sveti, Ljubav Božja, saći u nju, i Onaj koga će Ona roditi bit će “Sin Božji”.

Marija je spoznala da joj ovo dozvoljava da sačuva zavjet. Ona drugo i nije željela, nego da ljubi Boga.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U času kad joj je Duh Ljubavi obuzeo dušu tako da je u sebi začela Krista, morao se u njoj zbiti takav ekstatični zanos, kakav ljudi uzalud traže dok postaju dvoje u jednom tijelu.

U tjelesnoj ljubavi ushićenje nastaje prije u tijelu, a indirektno u duši.

Duh Ljubavi prisvojio je Marijinu dušu i ispunio je ne ljudskom, nego božanskom ljubavlju. Tijelo s vrhunaca ljubavi pada u zasićenje, ali u sjedinjenju ljudske ljubavi s Ljubavlju Božjom, nema svraćanja na sebe, nego samo providna radost duhovnog ushićenja.

Ljubav je Božja trebala raspaliti njezino srce, njezino tijelo i njezinu dušu toliko da se kod rođenja Isusa, o Njemu može reći: “Ovo je Sin Ljubavi”.

Kad je doznala da će Božja ljubav zamijeniti ljudsku i da će postati Majkom ostavši djevicom, u velikoj tajni života, Marija je dala svoj pristanak: “Neka se zbude po riječi tvojoj”, tj. ja hoću ono što Bog, u svojoj premudrosti, hoće.

U tom se času zače Sin Božji: “Riječ posta tijelom i prebiva medu nama”.

Prije pada izvučena je žena iz muža u ekstazi sna. Sada se čovjek rada od žene u ekstazi duha.

Iz Navještenja proizlazi jedna od najuzvišenijih is­tina na svijetu: poziv žene na najveće religiozne vred­note.

Marija je ovdje da obnovi prvotnu misiju žene: unositi Boga u čovječanstvo. Svaka majka to vrši, jer je duša svakog novorođenog ulivena u Boga. Tako žena postaje suradnica Božanstva; ona sudjeluje u onome što Bog sam može dati.

Kao što svećenik posvećenjem donosi Raspetog Spasitelja na oltar, tako svaka majka rađanjem, u redu stvaranja, donosi na zemlju duh koji je izišao iz Božjih ruku.

Zato Leon Bloy kaže: “Žena, što je više žena, to je sveti ja”.

Ne da su žene po naklonosti religioznije od muška­rca. Tako sude muškarci koji su pali od svojih ideala. Muškarac i žena imaju od Boga svako svoju misiju i jedno su drugome dopuna, kao što je gudalo violini.

Svako može imati svoju sliku u redu prirode. Mu­škarac se može usporediti sa “životinjom”, u svojoj želji za posjedovanjem, u svojoj okretnosti i podu­zetnosti.

Žena se može usporediti s “cvijetom”, postav­ljenim između neba i zemlje: ona je po svom mate­rinstvu kao zemlja; a po težnji da cvjeta prema bo­žanskom, ona je nebo.

Karakteristika je muža vodstvo, a žene suradnja. On govori o slobodi, ona o simpatiji, o ljubavi i žrtvi.

Muž surađuje s prirodom, žena s Bogom. Muž bi­jaše pozvan da obrađuje zemlju: “Upravljat ćeš ze­mljom”, a žena da bude nosilac života koji dolazi od Boga.

Tajna želja žene kroz povijest, tajna svakog ženskog srca, bila je ispunjena u času kad je Marija rekla anđelu: “Fiat”. Neka mi bude po riječi tvojoj.

To je najplemenitija suradnja. U ovome je bit ženstva: prihvaćanje, predanje, podvrgavanje. “Nek se ispuni na meni”.

Djevojka, koja se ne udaje i koja se brine za svoju majku sa svojim “fiat” odricanja i žrtve; zaručnica, koja prima muža u tjelesnom sjedinjenju; svetica koja podnosi malene križeve, što ih Gospodin stavlja na njezin put; i ova jedina Žena, koja podvrgava svoju dušu božanskoj tajni, da može u svojim grudima nositi Boga – Čovjeka: sve su to primjeri slike žene, njenog uzvišenog poziva u potpunom predanju Božjim planovima i svemu onome, što dolazi s neba.

Marija sebe naziva sluškinjom Gospodina. To je svaka žena. Ako to nije, njezina se čast smanjuje. Najnesretniji su časovi za ženu oni u kojima ne može darivati, najđavolskiji oni u kojima uskraćuje darivanje.

Ako joj se zakrči svaki put žurnoj nuždi darivanja, ona osjeti u sebi dublju prazninu nego muškarac, u takvoj situaciji, baš zbog veće dubine svojeg izvora ljubavi.

Kada žena pomaže misijama, moli za svijet, pos­jećuje bolesnike u slobodnim časovima, pruža dobro­voljnu pomoć u bolnicama, pazi na svoju djecu, ona se spašava, jer izvršava zadatak suradnje s Bogom.

Liturgija govori o ženi kao izvršiteljici tajne lju­bavi. Ljubiti ne znači imati, držati u vlasništvu ili posjedovati, nego znači predati se; ne pripadati više sebi i odreći se sebe. Predati se čitava za druge.

Žena može ljubiti Boga preko stvorova ili direktno kao što Ga je Marija ljubila. Ali da bude sretna, mora donositi Boga čovjeku.

Svaka žena osjeća, potrebu u “tajni ljubavi”, ne za tjelesnim sjedinjenjem, već za duševnim.

Muškarac govori o stvarima, žena o osobama. Mu­škarca ljubav vodi uživanju, a ženu uživanje ljubavi. Njezino je značenje u obogaćenju, koje ulazi u dušu.

U tom zanosnom času žena postiže najvišu puninu svoga bića po Božjoj ljubavi.

Kao što se zemlja pokorava nuždi sjemena da urodi; kao što se liječnik podvrgava zahtjevima bolesnika da ga ozdravi; kao što se žena podvrgava zahtjevima tijela iz ljubavi prema djeci, tako Marija prihvaća Božju volju radi spasa svijeta.

Hoćete li je moliti, žene, da budete nositeljice Boga u čovjeku?

Hoćete li je moliti, muževi, da upoznate Božju dobrotu, koja vam je dala Mariju?

Neka bi Ona, Djevica – Majka, uslišala naše molitve za obraćenje svijeta!

O kad bi nas Ona oslobodila rata, učinila mudri­jima, kad bi Ona postala “zavodnica” koja će predobiti našu ljubav, da nas dovede Kristu.

U ljubavi Kristovoj!

Gornji tekst je ulomak iz knjige Fultona J. Sheena “Žena – Marija iz Nazareta” u izdanju HKD Sv. Jeronima – Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823.


Objavljeno: 1. prosinca 2018.

Možda vam se svidi