“Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom; tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni”

Foto: www.stocksnap.io

Znam da kršćanska glazba ponekad i nije na najboljemu glasu, ali jedna pjesma koju u zadnje vrijeme često čujem na kršćanskim radijskim postajama uistinu me se dojmila. Zove se “Hills and Valleys” (Brda i doline), a izvođačica je Tauren Wells. Ona pjeva o tome kako je Bog „Bog brda i dolina” – On je prisutan u usponima, ali i u padovima života. Meni su se najviše svidjeli stihovi iz refrena:

Na planinama poklonit ću se i svoj život predati

Onome koji me je tamo stavio

U dolini ću dignuti pogled prema Onome tko me tamo vidi.

To me podsjetilo na psalam 23: Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom; tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.

Zašto se onda ja u posljednje vrijeme toliko pronalazim u tim “brdima i dolinama”? Zato što se u ovome trenutku svojega života definitivno nalazim u dolini. Posljednjih devet mjeseci – a to još nije završilo – Bog je u svojoj dobroti moju obitelj doveo na mjesto gubitka i nepoznatoga.

Je li vam se ikada činilo da vam se događa gubitak za gubitkom?

Prošle godine, upravo pred početak proljeća, moj suprug i ja nenadano smo ostali bez posla.

On i ja upoznali smo se kao katolički misionari, a u šest godina koje su uslijedile hodali smo, zaručili se, vjenčali, dobili dvoje djece, i kao obitelj prošli kroz dvije velike selidbe. Život je bio slatki vihor Božje milosti i vodstva. Kada je sve to završilo, našli smo se kako pokušavamo doći do daha i dokučiti koje je naše sljedeće odredište.

Ljeti smo odlučili da ćemo se iseliti iz unajmljene dvosobne kuće u Denveru i useliti se kod mojih roditelja dok ne budemo imali bolje definiran plan za svoj život. Toga tjedna kada smo se iselili iz svoje kuće, nešto me natjeralo da napravim test za trudnoću, jer sam imala osjećaj da sam opet trudna, i test je potvrdio da nas je Bog blagoslovio trećim djetetom. Priznajem da sam se pitala zašto Bog ima tako naizgled čudan osjećaj za vrijeme, ali shvatila sam da će nam se uskoro dogoditi neke dobre stvari. 

Ta dolina kojom smo hodali uskoro je postala mnogo veća.

Tjedan dana kasnije, dok smo se smještali u kući mojih roditelja i dovršavali pospremanje stvari iz unajmljene kuće, izgubila sam naše drago dijete. U toj boli zbog gubitka našega djeteta izgubila sam i nešto od nade što sam je imala kada sam čula da sam opet trudna, nadu da će nam Bog uskoro dati svjetlo u toj tami i nepoznatome kraju. No kako smo zakoračili u jesen, ta dolina kojom smo hodali uskoro je postala mnogo veća kada smo shvatili koji su razmjeri gubitka kroz koji smo prošli u tih nekoliko mjeseci: gubitak posla, gubitak doma, i gubitak našega djeteta.

I dalje se nalazimo u dolini, i ne mičemo se. Zašto? I što sada?

Trenutno, usred zime, s našom situacijom nije se promijenilo mnogo toga – i dalje smo u svojoj dolini gubitka i nepoznatoga. Iako se nisam prestala nadati da Bog ima plan za nas, voljela bih da On odmakne oblake kako bismo mogli vidjeti planine na drugoj strani, barem na trenutak.

Vjera mi kaže da se na drugoj strani nalazi planina, ali što da radimo do tada?

Tako je to s dolinama – one nikada nisu samo ogroman krajolik koji nema kraja. Dolina je dolina samo zato što je okružena planinama. Vjera i nada kažu mi da je na drugoj strani planina, i da ona čeka na nas. Bog to ne bi stavio u Sveto pismo da nije istina. Ali što da radimo do tada?

Ako ste i vi upravo sada zapeli u dolini – bilo da se radi o lošemu prekidu, trajnome samaštvu, drastičnoj promjeni planova – evo nekoliko savjeta od osobe koja se također tamo nalazi:

1. Prestanite pitati „Zašto?”

Bog je Bog, a mi nismo. Mi nikada nećemo moći potpuno razumjeti planove koje On ima za nas dok smo još s ove strane raja. Njegov osjećaj za vrijeme i Njegovi razlozi pripadaju Njemu, i ako gubimo energiju pokušavajući shvatiti sve razloge zašto je naš život takav kakav jest, samo ćemo na kraju biti ljutiti i umorni. Predajte svoj poriv da propitujete Boga. Za pomoć oko toga bacite pogled na ovu knjigu.

Bog je Bog, a mi nismo.

2. Prepoznajte Božju prisutnost pored vas

Sada, u ovoj dolini, bliže sam Bogu nego što sam bila već dugo vremena. Izgleda da je On prisutniji u životnim padovima jer je upravo tamo On trpio i umro za naše otkupljenje. Nedavno sam pročitala jednu alegoriju što me je potaknula na razmišljanje, i ona mi je pomogla jasnije shvatiti tu istinu. Križevi koje u životu dobivamo pozivi su da se potpunije ujedinimo s Njegovom mukom.

3. Tražite prilike

Nakon jednog od mojih najgorih prekida za vrijeme studija Bog me je doveo u dolinu prilike koja je promijenila tijek mojega života. Veoma je lako maštati da to razdoblje vašega života jednostavno nestane, ili što je još gore, prolaziti kroza nj u stanju očaja. Ako održimo nadu da nas je Bog u tu dolinu stavio s razlogom, dobit ćemo više nego što smo ikada očekivali. Usto, doline mogu biti predivne – samo pogledajte fotografiju na vrhu ovoga članka! Možda Bog želi da se malo osvrnete i jedno vrijeme uživate u pogledu.

Sada, u ovoj dolini, bliže sam Bogu nego što sam bila već dugo vremena.

Neka vas Bog blagoslovi i čuva, prijatelju na putovanju.

Emily Lofy

Članak je izvorno obavljen na stranici Catholic Match (Catholic Match Institute), internetskoj platformi za spajanje katoličkih samaca. Prenosimo ga s dopuštenjem.

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net