Što trebamo činiti kako ne bismo radili protiv Duha Svetoga? Prvo nutarnje držanje, što se meni čini temeljnim, jest budnost. „Budni budite“, kaže Isus, „jer ne znate dan Gospodinova dolaska“ (Mt 24, 42). Kako sam ranije rekao i napisao, najopasniji i glavni grijeh je upravo onaj koji se nabraja kao zadnji: lijenost. Lijenost zaustavlja svaki razvoj. Sve glavne grijehe možemo suzbijati, protiv njih se boriti, samo ako nismo lijeni. Lijenčina ne misli na borbu. Često nije ni svjestan svoje lijenosti. Možemo, kao što je već rečeno, biti neobično marljivi i angažirani kad se radi o vođenju svoga poduzeća, a istovremeno biti vrlo tromi i nezainteresirani kad se radi o duhovnom razvoju.

Biti budan znači biti svjestan, prisutan i pažljiv. Pavao uspoređuje budnost sa svjetlom. „Svi ste vi sinovi svjetla i sinovi dana; nismo sinovi noći niti tame. Stoga ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i budimo trijezni“ (i. Sol 5, 5-6). Žalosno je vidjeti kako učenici spavaju kad je Isus bio u smrtnoj borbi u Getsemaniju. Ovaj važan trenutak ljudske povijesti prošao im je gotovo nezapažen zato što nisu mogli biti budni. „Šimune, ti spavaš?“, pita Isus kad uzalud traži utjehu kod trojice izabranih učenika (Mk 14,37). Ovom pitanju još nije odzvonilo, nego ostaje vrlo aktualno.

Budnost je pretpostavka za pozornost. Bez budnosti ne postoji mogućnost zamijetiti tih lahor Duha (1 Kr 19, 12). Ivan od Križa opisuje kontemplativnu molitvu kao „pozornost ispunjena ljubavlju“ (atención). Nema molitve bez pozornosti. Ako nam je teško moliti, onda je to zato što smo navikli živjeti bez pozornosti. Rastresenost misli koja nas muči za vrijeme molitve nije ništa drugo nego rastresenost misli koja obilježava najveći dio našeg života i koja se tada neizbježno ugnijezdi u našu molitvu.

Ako nisi budan, onda nisi raspoloživ. Svaki trenutak dolazi sa zadatkom. Zadatak, doduše, može biti da spavamo baš sada, ali ne cijeli život. U pospanom životu nema otvorenosti za Božje obraćanje. Tu sve vrijeme ide u sanjarenje. Ne možemo spavati bez snova. Sanjamo o onome što je bilo i što će možda biti. Živimo tada izvan stvarnosti i zato izvan Boga, jer je On sam Stvarnost. Jedino kad živimo budni u sadašnjosti, u sadašnjem trenutku, imamo šansu susresti Boga. On živi u vječnom sada.

Gornji tekst je ulomak iz knjige Wilfrida Stinissena “Novo vino” u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.