Kada dođe vrijeme da ne možemo moliti, rješenje je vrlo jednostavno: ako je Isus u mojemu srcu, neka On moli, pustit ću ga da On moli, da razgovara s Ocem u tišini mojega srca. Ako ja ne mogu govoriti, On će govoriti; ako ne mogu moliti, On će moliti. Zato bismo često trebali reći: “Isuse u mojemu srcu, ja vjerujem u Tvoju vjernu ljubav prema meni.” Često bismo trebali biti u tome jedinstvu s Njim i pustiti ga da moli, a kada mu nemamo ništa dati – dajmo mu to svoje ništa. Kada ne možemo moliti – dajmo mu tu nesposobnost… Neka se On u nama moli Ocu. Zamolimo ga da moli u nama jer nitko ne poznaje bolje Oca od Njega. Nitko ne može moliti bolje od Isusa. I ako je moje srce čisto, ako je u mojemu srcu Isus, ako je moje srce svetohranište Boga živoga da bi bilo posvećeno u milosti: Isus i ja smo jedno. On moli u meni, On misli u meni, On radi sa mnom i preko mene, On koristi moj jezik da bi govorio, On koristi moj mozak da bi mislio, On koristi moju ruku da ga dotaknem u slomljenu tijelu [siromaha]. 

Nama se pruža dragocjen dar svete pričesti svakoga dana. Taj doticaj s Kristom jest naša molitva. Ta ljubav za Krista, ta radost u Njegovoj prisutnosti, to predanje Njegovoj ljubavi jest naša molitva. Jer molitva nije ništa drugo nego ljubav, potpuno predanje, potpuno jedinstvo, točno to.

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Majka Terezija- Gdje je ljubav, ondje je i Bog”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.