Ne volimo misliti o neizbježnoj činjenici da je ljudski život prolazno iskustvo, rijeka koja brzo teče. Dio odgovora na pitanje: “Što činiti kada život nema smisla?” je samo priznanje te činjenice. Potrebno je shvatiti da su sva naša iskustva, čak i ona najdragocjenija, ljubav obitelji i prijatelja – prolazna. Bilo koja rana ili bol koju nam nevjera voljenih osoba donosi, također je prolazna. No, sam život nije tek prolazan. On se nastavlja u nešto ljepše ili strašnije, u spasenje ili u vječni gubitak. Ovim uvjerenjem, ako smo vjernici, mora biti određen naš životni smisao i naš stav prema njemu. Neprestano ćemo se navraćati na ovu presudnu činjenicu.

Druga spoznaja je činjenica da je Krist izdržao te da je posvetio bol zbog nevjere prijatelja svojim vlastitim životom i opraštajući im njihove pogreške. Predbacio im je, ali ih nije napustio. Odgovorio je na Petrov iskaz beskrajne odanosti tijekom Posljednje večere riječima: “Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću… Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš” (Lk 22,31–34).

Kako netko u praksi spaja ove dvije stvari – prolaznu narav ljudskog iskustva i opraštajući primjer Kristov? Po misticima, odgovor se naziva otajstvom Križa. Ovo otajstvo nije apstraktna intelektualna ideja ili argument, nego iskustvena stvarnost. Osoba može ući u puninu ovoga otajstva samo dok trpi ili je trpjela. U spomenutom primjeru riječ je o nevjeri prijatelja. Vidimo da Krist trpi ovu nevjeru i prevladava bol na dva načina – oprašta Petru unaprijed, večer uoči svoje Muke prije samih događaja. Tada prihvaća žalost, ali također pokazuje da će njegov Otac zlo okrenuti na dobro. Na kraju Posljednje večere i odmah nakon navještaja Petrove izdaje, Isus je rekao: “Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit ću pastira i stado će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju” (Mt 26,31–32).

Isusovo povjerenje da će Otac iz zla učiniti dobro, još snažnije je izrečeno u velikoj molitvi koju nalazimo zapisanu na početku 17. poglavlja Ivanova Evanđelja: “Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao” (1–2).

Gornji tekst izvadak je iz knjige Benedicta J. Groeschela “Izlazak iz tame”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.