POUKA MUDROG MONAHA

Starac Pajsije: Neki su ljudi poput muhe, a neki poput pčele – provjeri gdje ti spadaš!

Mudre riječi starca Pajsija Svetogorca!

Pajsije

Rekoše mi neki da se sablažnjavaju jer u Crkvi vide mnogo naopakih stvari, a ja sam im rekao: “Ako upitaš muhu ‘Ima li ovdje u okolini cvijeća?’, ona će reći: ‘Ne znam: ali tamo dolje ima mnogo konzervi, smeća, prljavštine’, pa će ti nabrojati sva smetlišta koje je obišla. A ako upitaš pčelu: ‘Jesi li vidjela neku prljavštinu u okolici?’, reći će ti: ‘Prljavštinu? Ne, nisam ju vidjela nigdje; ovdje je sve puno mirisnog cvijeća’ i ispričat će ti kojeg sve cvijeća ima po vrtovima i poljima i tako dalje. Vidiš, muha zna samo gdje postoji smeće, dok pčela zna da tamo cvate ljiljan, a malo dalje zumbul…

Koliko sam shvatio, jedni ljudi sliče pčeli, a drugi muhi. Oni koji sliče muhi u svakoj situaciji traže samo ono rđavo i zaokupljeni su time. Nigdje ne vide ništa dobro. Oni koji sliče pčeli svugde, nalaze samo ono što je dobro. Pokvaren čovjek pokvareno misli, sve prima krivo, sve vidi naopako. S druge strane, onaj tko ima dobre pomisli, što god vidi, što god mu kažeš, imat će dobru pomisao.

Jednom je jedan dječak iz drugog razreda gimnazije došao u kolibu i udario zvekirom po vratima. Imao sam čitavu vreću pisama koje sam trebao pročitati, ali sam rekao, izići ću i vidjeti što dijete hoće. “Što je bilo, dječače?”, kažem. “Je li je ovo koliba starca Pajsija?” upita me. “Htio bih razgovarati s ocem Pajsijem.” “Ovo jest njegova koliba, ali on nije ovdje. Otišao je kupiti cigarete”, kažem mu. “Vjerojatno je otišao poslušati nekoga, da mu kupi cigarete”, reče on s dobrom pomišlju. “Ma ne, otišao je kupiti cigarete za sebe”, kažem ja. “Ostao je bez cigareta, pa je poludio. Mene je ovdje ostavio samoga i uopće ne znam kada će se vratiti. Ako vidim da ga dugo nema, otići ću.” Oči mu zasuziše, ali on, opet s dobrom pomišlju, reče: “Zamaramo starca.” “A što će ti on?” upitam ponovno. “Htio bih tražiti blagoslov od njega”, reče. “Kakav blagoslov! On je varalica. Nema od njega nikakve koristi. Ja ga dobro poznajem. Nemoj bez potrebe čekati, jer i kad se vrati, bit će nervozan, možda čak i pijan, jer i pije, pored svega.” Ali dječak je neprestano imao dobru pomisao… “Dobro”, rekoh, “ja ću ga ipak pričekati još malo. Što da mu kažem?” “Imam jedno pismo za njega”, kaže on, “ali pričekat ću da primim i blagoslov”. Jeste li vidjeli? Što god sam mu govorio, prihvaćao je s dobrom pomišlju. Rekao sam mu: “Poludio je za cigaretama”, a on, jadničak, uzdahnu, oči mu se napuniše suzama. “Tko zna”, reče, “sigurno je otišao poslušati nekoga, da mu kupi cigarete”.

Drugi toliko čitaju, a on, dječak od dvanaestak godina, pa posjeduje tako dobre pomisli! Pokvariš mu pomisao, a on pronalazi bolju i izvlači još bolji zaključak. Zadivio me! Prvi put sam vidio nešto takvo!

Izvor: Pouke.org

Priredio: Miodrag Vojvodić | Bitno.net

Objavljeno: 19. rujna 2016.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi