Ako si ponovno pao – ponovno ustani. Ti si pozvan na put nebeski. Ništa nije čudno ako se onaj koji trči ponekad i spotakne. Samo treba u svakom trenutku imati trpljenje i pokajanje. Stoga se pokaj kad god pogriješiš, i ne gubi vrijeme. Koliko oklijevaš u traženju oproštenja, toliko dopuštaš lukavom da u tebi pusti korijenje. Ne dopusti mu da te rasrdi na tvoju štetu.

Dakle, ne očajavaj kada padaš, nego s pouzdanjem ustani i pokloni se, govoreći: Oprosti mi, Kriste moj, čovjek sam i slab sam. Nije te Bog napustio, kako kažeš, ali s obzirom na to da je u tebi još mnogo svjetovne gordosti i mnogo oholosti, naš Krist dopušta da griješiš i padaš, kako bi svakodnevno osjetio i postao svjestan svoje nemoći, kako bi trpio one koji sagriješe, kako ne bi osuđivao svoju braću kada sagriješe, i kako bi ih ukrijepio.

Dakle, koliko god puta padneš, ponovno ustani i zatraži oproštenje. Ne skrivaj tjeskobu u svome srcu, jer su tjeskoba i potištenost radost lukavoga iz kojih se rađa mnogo toga i od kojih se duša ispunjava gorčinom, dok duhovno raspoloženje pokajnika govori: Sagriješih i oprosti mi, Oče, i na taj način progoni tjeskobu. Zar ja, kaže, nisam čovjek, i zar nisam slab? Što ja uopće mogu učiniti? Zaista, dijete moje, to je tako. Imaj hrabrosti. Čovjek stoji na svojim nogama samo onda kada dođe milost Božja. Ako nema milosti, neprestano se tetura i neprestano pada. I zato budi odvažan, i ne boj se.

Vidiš li kako je brat, o kojem pišeš, pretrpio iskušenje? I ti tako čini. Ustroj u sebi odvažan način razmišljanja pred dolazećim iskušenjima. Ona će svakako doći, jer su ti neophodna. Drugačije se nećeš očistiti. Ostavi to što ti govore nemar i potištenost. Ne boj ih se. Kao što su, milošću Božjom, prošla ona prethodna, tako će proći i ova, čim dovrše svoje djelo. Iskušenja su lijekovi i iscjeliteljske trave, koje liječe vidljive strasti i naše nevidljive rane.

Ti, dakle, imaj trpljenje, kako bi svakodnevno bio na dobitku, kako bi zadobio nagradu, počinak i radost u Kraljevstvu Nebeskom. Doći će noć smrti, kada više nitko ne može ništa učiniti. Zato požuri – jer vremena je malo!

Neka ti ovo bude znano – bolji je jedan dan pobjedničkog života s vijencima i nagradama, nego mnoge godine provedene u neradu. Jer, jedan dan borbe u spoznanju i osjećanju duše, vrijedi koliko i pedeset godina onoga koji se bori nemarno i bez spoznanja.

Bez borbe i prolijevanja krvi ne očekuj oslobođenje od strasti. Nakon prijestupa, na našoj zemlji raste trnje i čičak. Zapovjeđeno nam je da ih počupamo, ali se oni iskorjenjuju samo s velikom boli, raskrvarenim rukama i mnogim uzdasima. Zato plači, prolijevaj rijeke suza, i omekšat će zemlja srca tvoga. A kada je zemlja natopljena, lako ćeš iskorijeniti trnje.

Istinoljublje svima vama!

starac Josip Isihast

Izvor: Pouke.org

Prijevod: Miodrag Vojvodić| Bitno.net