O DUHOVNOM RASTU

Smije li kršćanin ljubiti samoga sebe?

Kako mogu ljubiti i prihvaćati Boga ako prezirem ono što je On stvorio iz ljubavi?

Foto: Shutterstock

Smijemo li ljubiti sami sebe? Suprotno onomu što mnogi vjeruju, tradicionalna teologija je uvijek tvrdila da čovjek ne samo da smije nego i mora ljubiti samoga sebe. Bog je stvorio svakoga čovjeka i kao takav čovjek je plod Božje ljubavi. Kako mogu ljubiti i prihvaćati Boga ako prezirem ono što je On stvorio iz ljubavi? Ako me Bog ljubi bezuvjetnom ljubavlju, jasno je da smijem i moram i ja ljubiti sam sebe. Ne ljubiti sebe bila bi pobuna protiv Boga koji me stvorio da me učini sretnim. Ne postoji mogućnost stvaranja skladnoga odnosa s Bogom ako se ne priključim na Njegovu ljubav koju ima prema meni. Naravno da to ne isključuje mogućnost da je ta ljubav prema samome sebi u mojoj konkretnoj stvarnosti i povijesti gotovo uvijek pomiješana s određenim dijelom sebičnosti i nažalost se može izroditi u čistu sebičnost.

„Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga”, govori Isus (Mt 22,39). On uzima zdravo za gotovo da čovjek ljubi samoga sebe. Po Isusovoj zapovijedi subjekt koji ljubi postaje mjerilo za ljubav prema bližnjemu. To donosi veliko oslobođenje: ljubiti sebe ne mora voditi do osjećaja grijeha. Suprotno narcizmu gdje čovjek sebično ljubi sebe i samo sebe, postoji ljubav prema samome sebi koja je zdrava, pa čak i potrebna.1  Suprotno od onoga što mnogi misle, kršćanstvo koje kaže da me Bog ljubi, poruka je koja me potvrđuje i daje mi moju pravu vrijednost. „Ego affectus est” (JA je voljeno), kaže sveti Bernhard od Clairvauxa (1090. – 1153.).2  Ne trebam se najprije truditi postati dostojnim kako bih bio ljubljen, smijem čuti da sam ljubljen. „Ljubljen sam, dakle postojim” piše Francois Mauriac (1885. – 1970.), što je inačica poznate Descartesove izreke. Kada ova stvarnost postaje moje iskustvo, onda se u meni oslobađa skriveni izvor. Spoznaja Božje ljubavi prema meni sigurno je jamstvo moje vlastite vrijednosti i oslobađa me mojega narcisoidnoga straha da ću izgubiti sam sebe.

To pokazuje da kršćanstvo nije radikalni altruizam. Vlastito JA uvijek je prisutno u ljubavi, ne nužno kao izričiti objekt u žarištu, daleko od toga, već kao sama po sebi jasna rezonantna ploča.3 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gornji tekst je ulomak iz knjige Wilfrida Stinissena “Ali najveća među njima je ljubav” u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.

  1. J. Van der Vloet, God is liefde, u Communio, nizozemsko izdanje, 1004., 5, str. 319
  2. Rabeći „est” (3. lice), a ne „sum” (1. lice) naglašava se objektivni karakter stvarnosti.
  3. J. Van der Vloet, a a str. 320-321

Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 22. veljače 2019.

Možda vam se svidi