Prvo pravilo. Skrupulom obično zovu ono što proizlazi iz našega vlastita suda i slobode, tj. kada ja slobodno stvorim sebi sud da je nešto grijeh što nije grijeh, npr. kad netko slučajno pogazi križ od slamki pa onda vlastitim sudom sudi da je sagriješio. A to zapravo i nije skrupula već krivi sud.

Drugo pravilo. Pošto sam pogazio onaj križ, ili nešto pomislio ili rekao, ili učinio što drugo, dođe mi izvana misao da sam sagriješio, a s druge mi se opet strane čini da nisam sagriješio; kraj svega toga osjećam neki nemir, koliko, naime, sumnjam i koliko ne sumnjam.

To je prava skrupula i napast koju uzrokuje neprijatelj. 

Treće pravilo. Prve skrupule iz prvog pravila treba se nadasve čuvati jer je čitav zabluda; ali onaj drugi iz drugog pravila za neko vrijeme vrlo koristan duši koja se predaje duhovnim vježbama; dapače, takvu dušu uvelike pere i čisti jer je veoma odvaja od svakog privida grijeha, prema onoj sv. Grgura: dobrim je dušama vlastito i ondje nazrijevati grijeh gdje nema nikakva grijeha.

Četvrto pravilo. Neprijatelj veoma gleda na to je li koja duša gruba ili osjetljiva. Ako je osjetljiva, nastoji je učiniti još osjetljivijom, sve do krajnjih granica, na bi li je to lakše zbunio i smeo; ako, naprimjer, opazi da neka duša ne pristaje ni na smrtni ni na laki grijeh, pa ni na sam privid promišljenoga grijeha, kad je već ne može navesti da padne u nešto što je prividno grijeh, neprijatelj nastoji da ona bar smatra grijehom nešto što nije grijeh, na primjer koju riječ ili najneznatniju pomisao. Ako je pak duša gruba, neprijatelj će gledati da je učini još grubljom. Naprimjer, ako prije nije marila za lake grijehe, nastojat će ne mariti ni za smrtne; ako je pak prije nešto marila za grijehe, neka sada mari manje ili nikako.

Peto pravilo. Želi li duša u duhovnom životu napredovati, treba uvijek postupati protivno od neprijatelja. Naprimjer, ako je neprijatelj pokušava učiniti grubljom, neka nastoji biti nježnijom. Na isti način, ako je neprijatelj nastoji učiniti nježnijom, ne bi li je naveo da pretjera, neka duša gleda ustaliti se u sredini ne bi li se potpuno smirila.

Šesto pravilo. Kad takva dobra duša hoće reći ili učiniti nešto što odgovara duhu Crkve ili predajama naših pređa, a što je na slavu Boga, našega Gospodina, pa joj izvana dođe misao ili napast da ne rekne i da ne učini takvo što, navodeći joj prividne razloge, kao da je to taština i slično, tada treba uzdignuti pamet k svome Stvoritelju i Gospodinu pa, vidi odgovara li to dužnoj službi Njemu ili joj se bar ne protivi, onda treba učiniti posve protivno od te napasti te sa sv. Bernardom odgovoriti: “Niti zbog tebe počeh, niti ću zbog tebe svršiti.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Načela duhovnosti”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.