Legenda o sedam svetih spavača zacijelo je jedna od najsimpatičnijih ranokršćanskih legendi, a sam događaj se, po toj legendi, zbio u 3. st. na brdu Celion, u Maloj Aziji. Sve je započelo 251. tijekom jednog progona kršćana, kada je car Decije dao u Efezu sagraditi poganski hram kako bi se u njega silom dovodili kršćani koji bi se, sudjelujući u prigodnim obredima, tako odrekli nove vjere i vratili starim bogovima. Ne želeći se pokoriti, a u strahu pred kaznom, sedam odlučnih kršćana, navodno braća: Maksimilijan, Marko, Marcijan, Dionizije, Ivan, Serapion i Konstantin, odlučiše se privremeno skloniti u jednu pećinu na brdu Celion.

Saznavši za to, razbješnjeli Decije naredi da se ulaz u pećinu zatvori velikim kamenim blokovima. To je urađeno noću, tako da usnula braća nisu ni uočila što se dogodilo. Uslijedio je dug san, prema nekima 197, a prema drugima čak 372 godine. Kad su se konačno probudili, ulaz je bio opet otvoren i oni se, ne znajući koliko je vremena prošlo, upute u grad po hranu. Premda im je već putem bilo čudno kako nisu susreli nikoga poznatoga, pravo iznenađenje nastalo je tek kad su kupljene namirnice htjeli platiti Decijevim novcima, koji već odavna nisu bili u optjecaju. U prvi čas ljudi su posumnjali da je riječ o nekom skrivenom blagu, no ubrzo, na spomen 0 progonu, koji je odavna prestao, sve je razjašnjeno te su sedmorica spavača primljena sa svim počastima i kasnije proglašena svecima i uzdanicima ljudima koji pate od nesanice.

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Sveti od zdravlja” Ante Škrobonje. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.