“Ne budite zabrinuti…” Beskorisna zabrinutost ne uklanja nesreću pred kojom se strepi, naprotiv, povećava je. Svaljujemo sami sebi teret na pleća dok još uvijek nemamo Božju milost da ga podnesemo. Zabrinutost povećava poteškoće, a smanjuje sposobnost obavljanja sadašnjih zadataka. Prije svega, radi se o nedostatku povjerenja u providnost, koju nam Gospodin osigurava u svim životnim prilikama. Gospodin nas riječima proroka Izaije podsjeća: “Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti ne ću.” Danas, u svim okolnostima, za nas će se nježno skrbiti naš Bog Otac.

Isus nam je već mnogo puta rekao: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” Ne možemo istodobno nositi i današnji i sutrašnji teret. Uvijek ćemo primiti dovoljnu pomoć da budemo vjerni u današnjem danu i živimo ovaj dan u vedrini i u radosti. Sutrašnji će nam dan donijeti nove milosti, a njegov teret ne će biti veći od današnjeg. Svaki dan ima svoju muku, svoj križ i svoje radosti. Bog, koji nas neizmjerno ljubi, upravlja svakim našim danom. A mi nismo sposobni za drugo, nego živjeti u ovom, sadašnjem trenutku. Tjeskobe gotovo uvijek proizlaze iz činjenice da ne živimo sadašnji trenutak u punini i iz nedostatka vjere u providnost. One bi se raspršile kad bismo iskreno ponavljali: “Volo quidquid vis, volo quia vis, volo quomodo vis, volo quamdiu vis; hoću što ti hoćeš, hoću jer ti to hoćeš, hoću kako ti to hoćeš, hoću dokle god ti to hoćeš.” 1 Tada dolazi gaudium cum pace: radost s mirom. 

Ponekad se možemo naći u napasti poželjeti ovladati budućnošću pa zaboravimo da je život u Božjim rukama. Nemojmo oponašati nestrpljivo dijete koje pri čitanju preskače stranice, ne bi li doznalo kraj priče. Bog nam daruje dane, jedan za drugim, jedan po jedan, da ih ispunimo svetošću. U Starom zavjetu čitamo kako su Židovi svakoga dana skupljali manu koju im je Bog namijenio za jelo. Neki, želeći prikupiti i za crne dane, uzimahu više negoli im je bilo potrebno i stavljahu sa strane. Sutradan bi, međutim, pronašli samo smjesu koja je bila pokvarena i nejestiva. Nedostajalo im je vjere u Jahvu, svog Boga, koji se očinskom ljubavlju brinuo o njima. Stoga, razborito koristimo sva raspoloživa sredstva u skrbi za budućnost, ali ne činimo to poput onih što se uzdaju samo u svoje snage. 

Bog poznaje naše potrebe. “Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.” Budimo čvrsti i odlučni u našoj odluci da služimo Bogu svim srcem, cijeloga života. Uz to, ne trebamo znati ništa drugo osim da postoji sutra na koje danas ne moramo misliti. Pobrinimo se da danas činimo dobro. Sutra će se također zvati danas pa ćemo tada misliti na njega. Svakoga dana trebamo sakupiti zalihu mane za taj dan, i ništa više. Ne sumnjajmo da će Bog učiniti da nam mana padne i sljedećeg dana, i dan nakon toga, i sve dok je dana na našem hodočašću. Gospodin nas neće iznevjeriti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Francisca Carvajala “Razgovarati s Bogom”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Rimski misal, Zahvala poslije sv. mise, opća molitva koja se pripisuje Klementu XI).