Donosimo tekstove i situacije posta kako su zapisane u Starome zavjetu

Foto: www.bible.com

Post je u biblijskoj objavi povezan s pozivom na molitvu i obraćenje. Postili su proroci prije prihvaćanja proročke službe i prije posebnih objava; postili su pojedinci u različitim životnim situacijama radosti, zahvale, žalosti, grešnosti; postio je i cijeli narod pripremajući se za različite blagdane, kada je molio da ga neka katastrofa mimoiđe ili da iz nje iziđe ako se već dogodila.

Ovdje tematski donosimo tekstove i situacije posta kako su zapisane u Starome zavjetu.

Stari zavjet 

Post i viđenja

„Zapiši ove riječi“, reče Jahve Mojsiju, „jer su one temelji na kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez.“ Mojsije ostade ondje s Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploče ispisao riječi Saveza, Deset zapovijedi. (Izl 34, 27-28)

Popeo sam se na brdo da primim kamene ploče, ploče Saveza što ga s vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao četrdeset dana i četrdeset noći: niti sam jeo kruha niti pio vode. I dade mi Jahve dvije kamene ploče, ispisane prstom Božjim, na kojima bijahu sve riječi što vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao na dan zbora. Kad je prošlo četrdeset dana i četrdeset noći, Jahve mi dade dvije kamene ploče, ploče Saveza. (Pnz 9, 9-11)

Treće godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena riječ, riječ istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti riječ, i razumijevanje bî mu dano u viđenju. U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice: nisam jeo tečnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne prođoše te tri sedmice. Dvadeset i četvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa; podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga, tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oči kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglađene, zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva. Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju. Ostadoh sam gledajući to veliko viđenje; onemoćah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi. (Dn 10, 1-8)

Oplakivanje grijeha

Izraelski narod zaboravio je pravoga Boga i otišao krivim bogovima. 

Tada Samuel progovori svemu domu Izraelovu ovako: „Ako se od sveg srca svoga vraćate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tuđe bogove, baale i aštarte, i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome služite. Tada će vas on izbaviti iz ruke Filistejaca.“ Sinovi Izraelovi ukloniše nato baale i aštarte i služahu jedinome Jahvi. Samuel tada zapovjedi: „Skupite sve sinove Izraelove u Mispu da se pomolim Jahvi za vas.“ Oni se, dakle, skupiše u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali je pred Jahvom. I postili su onaj dan i priznavali: „Sagriješili smo Jahvi!“ (1 Sam 7, 3-6a)

Ahab reče Iliji: „Nađe li me, neprijatelju moj?“ Ilija odgovori: „Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Jahvinim. Evo, tek što nisam navukao na te nesreću. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. Učinit ću s tvojom kućom kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova, i s kućom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. I nad Izebelom reče Jahve: psi će proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi će ga izjesti, a tko umre u polju, pojest će ga ptice nebeske.“ Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da čini što je zlo u očima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela. Činio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su činili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca. 

Kad je Ahab čuo te riječi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajući. Tada dođe riječ Jahvina Iliji Tišbijcu: „Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budući da se tako ponizio preda mnom, neću zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ću zlo na kuću njegovu.“ (1 Kr 21, 20-29)

Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući: „Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje! Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih.“ (Dn 9, 3-5)

Post u vrijeme žalosti

Ali kad oni u Jabešu Gileadskom čuše što su Filistejci učinili od Šaula, ustadoše svi hrabri ljudi i, pošto su hodili svu noć, uzeše Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida grada Bet Šana pa ih donesoše u Jabeš i ondje spališe. Potom uzeše njihove kosti i ukopaše ih pod tamarisom u Jabešu i postiše sedam dana. (1 Sam 31, 11-13)

Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim. I naricali su, plakali i postili do večera za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od mača. (2 Sam 1, 11-12)

Kad su čuli svi Jabeš-Gileađani što su Filistejci učinili od Šaula, ustali su svi hrabri ljudi i uzeli Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova i, donijevši ih u Jabeš, pokopali su njihove kosti pod tamarisom u Jabešu; i postiše sedam dana. (1 Ljet 10, 11-12)

Molitva i post za ozdravljenje

Tada David reče Natanu: „Sagriješio sam protiv Jahve!“ A Natan odvrati Davidu: „Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti. Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno će umrijeti dijete koje ti se rodilo!“ Potom Natan ode svojoj kući. A Jahve udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se teško razbolje. David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom. A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela. (2 Sam 12, 13-17)

Post i unutarnje ozdravljenje s iskustvom Boga

On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: „Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!“ Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. Ondje je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: „Što ćeš ti ovdje, Ilija?“ On odgovori: „Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sâm, a oni traže da i meni uzmu život.“ Glas mu reče: „Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi.“ Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: „Što ćeš ovdje, Ilija?“ (1 Kr 19, 6-13)

Post i ratna opasnost

Ali Jošafat dobi ovu vijest: „Dolazi na te veliko mnoštvo s one strane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju.“ Jošafat se uplaši i stade tražiti Jahvu te oglasi post po svoj Judeji. Skupili se Judejci da traže Jahvu: dolazili iz svih judejskih gradova da ga traže. (2 Ljet 20, 2-4)

Opasaše vrećama i žrtvenik i zazivahu žarko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove žene u ropstvo, njihove gradove i baštinu njihovu rušenju, a svetišta njihova obeščašćenju, pogrdi i ruglu pogana. Bog usliša glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Svetištem Boga Svevladara. (Jdt 4, 12-13)

I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrđe. […] Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine. (1 Mak 3, 44.47)

… te da ne dopusti da puk koji je malo odahnuo opet padne pod vlast bogohulnih naroda. Kad su svi zajedno izvršili taj nalog, zaklinjući milosrdnog Gospodina suzama i postovima, prostrti ničice tri dana zaredom, Juda ih ohrabri i pozva da se spreme. (2 Mak 13, 11-12)

Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: „Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.“ Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: „Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?“ (Jon 3, 4-9)

Molitva i post za blagoslov i sretan put

Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem. Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas štite putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: „Ruka je Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji ga traže; njegova snaga i gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju.“ I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas usliša. (Ezr 8, 21-23)

Post nakon ratnih razaranja

Oni mi odgovoriše: „Ostatak, oni koji su nakon sužanjstva ostali u zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu ognjem spaljena.“ Kad sam čuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim. (Neh 1, 3-4)

Post nakon povratka pravomu Bogu

Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izraelci na post, u pokorničkim vrećama i posuti prašinom. Rod se Izraelov odvojio od svih tuđinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca. (Neh 9, 1-2)

Post, molitva, milostinja i pravednost

Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću. Bolje je malo s pravednošću, nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju, nego sabirati u hrpe zlato. (Tob 12, 8)

Doživotni post iz žalosti

Načinila je sebi sobu na ravnom kućnom krovu, navukla preko bokova kostrijet i nosila haljine udovičke. Postila je sve dane udovištva svoga, osim uoči subote i za samih subota, uoči mlađaka i za samih mlađaka te za svetkovina i blagdana doma Izraelova. (Jdt 8, 5-6)

A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. (Lk 2, 36-38)

Post u situaciji ugroženosti naroda

Na savjet Hamana kralj Ahasver izdaje proglas protiv židovskoga naroda. Kad je narod saznao za ugroženost, evo kako su reagirali:

Mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera na sebi haljine, navuče kostrijet, posu se pepelom i prođe posred grada kukajući glasno i gorko. Dođe samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne mogaše kroz njih proći. U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva riječ i njegov proglas, među Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta ležaj. […] Estera i opet poruči Mordokaju: „Hajde, sakupi sve Židove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri dana i tri noći ne jedite niti pijte. I ja ću tako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena ući ću kralju i unatoč zakonu, pa treba li da poginem, poginut ću.“ […] I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteče Gospodinu; pošto svuče sa sebe sjajne haljine, navuče odjeću tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu. (Est 4, 1-3.15-16.17k)

Post u psalmima

U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraćala. (Ps 35, 13)

Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo. Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka. (Ps 69, 11-12)

Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša. Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide. (Ps 109, 24-25)

Tako je i s čovjekom koji posti za grijehe svoje pa ih opet čini: tko će mu uslišati molitvu i zar mu koristi što se ponizio? (Sir 34, 26)

Smisao posta – novi odnosi

Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove. Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: „Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?“ Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite više kao danas, i čut će vam se glas u visini! Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi? Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat’ spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove… (Iz 58, 1-6)

I reče mi Jahve: „Ne traži milosti za ovaj narod. Ako će i postiti, neću uslišiti njihovih vapaja. Ako će i prinijeti paljenicu i prinos, neće mi omiljeti. Jer mačem, glađu i kugom ja ću ih zatrti.“ (Jr 14, 11-12)

Tada mi dođe riječ Jahve nad Vojskama: „Reci svemu puku zemlje i svećenicima: ‘Kad postite i naričete petoga i sedmoga mjeseca već sedamdeset godina, zar meni postite?’“ (Zah 7, 4-5)

Dođe mi riječ Jahve nad Vojskama: „Ovako govori Jahve nad Vojskama: Post četvrtoga, post petoga, post sedmoga i post desetoga mjeseca postat će za Dom Jahvin radost, veselje i veseli blagdani. Ali ljubite istinu i mir!“ (Zah 8, 18-19)

Post i priprema za slušanje Božje riječi

U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stići iz gradova judejskih u Jeruzalem. Tada Jeremija naredi Baruhu: „Meni nije slobodno te ne mogu poći u Dom Jahvin. Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu čitaj narodu riječi Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Pročitaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova. Možda će se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda će se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu.“ (Jr 36, 5-7)

Odgovor postom i molitvom na Božju riječ

Baruh pročita riječi ove knjige pred Jekonijom, sinom Jojakimovim, kraljem Judinim, i pred čitavim narodom koji bijaše došao na čitanje knjige; pred mogućnicima i kraljevim sinovima, pred starješinama, ukratko, pred svim narodom, malim i velikim, pred svima koji su živjeli u Babilonu, na obalama rijeke Suda. Čuvši, plakali su, postili i molili se pred Gospodom. Sabraše i novca, koliko tko mogaše… (Bar 1, 3-6)

Post i molitva kao izlazak iz općega grešnog stanja

Svećenici, opašite kostrijet i tužite! Službenici žrtvenika, naričite! Dođite, prenoćite u kostrijeti, službenici Boga mojeg! Jer iz Doma Boga našeg nesta prinosnice i ljevanice! Naredite sveti post, proglasite zbor svečani; starješine, saberite sve stanovnike zemlje u kuću Jahve, Boga svojeg. (Jl 1, 13-14)

„Al’ i sada – riječ je Jahvina – vratite se k meni svim srcem svojim posteć’, plačuć’ i kukajuć’.“ Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu! Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani… (Jl 2, 12-15)

Gornji tekst je izvadak iz knjige fra Slavka Barbarića “Postite srcem”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku.