Mnogi, doista, bez puno razmišljanja, poistovjećuju duhovni život sa strogim životom, trapljenjem tijela, s pokorničkom odjećom, s bičevanjem, s dugim bdjenjima, s postovima i drugim sličnim pokorama i tjelesnim naporima. Drugi, a osobito žene, vjeruju da su prešli dug duhovni put ako izgovore mnoge usmene molitve, ako sudjeluju na raznim misama i dugim molitvama, ako često pohađaju crkve i krijepe se na euharistijskim gozbama. I tako tko u ovoj, tko u kakvoj drugoj sličnoj stvari drži da se sastoji savršenstvo. No nije tako! Budući da su spomenuti čini samo sredstvo u službi duhovnoga, ne može se reći da se u njima nalazi kršćansko savršenstvo i istinski duh. Bez sumnje, ta sredstva su vrlo pogodna da se postigne savršenstvo, nadasve početnicima u duhovnom životu.

No, moraš znati da se duhovni život ne sastoji u drugome doli poznavanju Božje dobrote i veličine te naše ništetnosti i sklonosti svakome zlu; u ljubavi prema njemu i mržnji nas samih; u odricanju svake naše volje i potpunom predavanju njegovoj božanskoj volji.

Stoga treba znati da je dragovoljno poslušati najkukavnija stvorenja iz ljubavi prema Bogu velikodušnije i plemenitije nego zapovijedati knezovima; da se ponizno spoznanje nas samih mora cijeniti više od svih znanosti; da je pobijediti i umrtviti vlastite nagone, ma kako oni bili maleni, zavrjeđuje više hvale negoli osvojiti brojne gradove (usp. Izr. 16,32), nadvladati moćne vojske s oružjem u ruci, činiti čudesa i uskrsnuti mrtve.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Lorenza Scupolija “Duhovni boj”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi pročitajte ovdje.