Pet dokazanih čuda koji potvrđuju Isusovu stvarnu prisutnost u sakramentu Euharistije

Važno je naglasiti kako katolici nisu dužni vjerovati ni u jedno od ovih čuda. Iako je Crkva ova čuda istražila i odobrila, ona ne daje apsolutnu garanciju da se ovdje radi o autentičnim fenomenima. Isto tako sama katolička dogma o transupstancijaciji (vjerovanje da su vino i kruh u euharistiji pretvaraju u istinsko Kristovo tijelo i krv) ne ovisi o autentičnosti ovih priča. Katolička dogma o transupstancijaciji utemeljena je na Pismu i Tradiciji.

Ipak, priče o euharistijskim čudima je vrijedno spomenuti jer i danas postoje materijalni dokazi koji svjedoče o njima.

1. Čudo u Lancianu – 8. stoljeće

Foto: Wikimedia

U osmom stoljeću jedan je svećenik iz Lanciana (Italija) posumnjao u stvarnu Isusovu prisutnost u euharistiji. Dok je izgovarao riječi pretvorbe (“Ovo je moje tijelo”, “Ovo je moja krv”) vidio je kako se kruh i vino pretvaraju u stvarno ljudsko meso i krv. Krv se zgrušala u pet grudica – vjeruje se kako tih pet grudica predstavljaju pet Kristovih rana. Vijest se o euharistijskom čudu brzo proširila te je lokalni nadbiskup pokrenuo istragu. Crkva je na kraju priznala ovo čudo, a komadići mesa sačuvani su sve do danas. Profesor anatomije Odoardo Linoli, koji je proveo znanstvenu analizu komadića mesa 1971. godine, zaključio je kako se radi o srčanom tkivu. Krv je ostala u tekućem stanju te u njoj nisu pronađeni nikakvi tragovi konzervansa, iako se nalazi u tekućem stanju više od 1200 godina.

Euharistijsko čudo iz Lanciana, komadiće mesa i krv, možete i danas vidjeti u crkvi svetog Franje u Lancianu u Italiji.

2. Korporal iz Bolsene – 13. stoljeće

Foto: Paolo C. / Flickr.com

Dok je slavio svetu misu jedan je svećenik iz Orvieta (Italija) posumnjao u istinitost transsupstancijacije. Nedugo nakon posvete, sveta hostija je počela krvariti po korpolaru (tkanina koja se koristi u liturgiji) na oltaru. Prema priči, svećenik je odmah otrčao do pape koji se nalazio u gradu kako bi ispovjedio grijeh sumnje. Korporal je ostao izložen u Orvietskoj katedrali.

Neki povjesničari sumnjaju u vjerodostojnost ove priče jer su se prvi zapisi o događaju pojavili sto godina nakon što se čudo navodno dogodilo. Bez obzira na sumnje, korporal i dalje ostaje predmet dubokog čašćenja.

3. Hostije iz Siene, Italija – 18. stoljeće

Foto: www.therealpresence.org

Dok su 14. kolovoza 1730. godine sienski katolici prisustvovali svečanosti uoči blagdana Marijina uznesenja na nebo, lopovi su se ušuljali u crkvu svetog Franje i ukrali zlatni ciborij sa stotinama posvećenih hostija.

Dva dana nakon krađe u drugoj crkvi u Sieni netko je primijetio da nešto bijelo viri iz kutije za milostinju i pozvao svećenika. Kada je svećenik otvorio kutiju za milostinju, pronašao je nestale hostije koje su se nalazile među paučinom i prljavštinom. Nakon što ih je očistio onoliko koliko je to bilo moguće, hostije je stavio u novi ciborij i vratio u crkvu svetog Franje na molitvu zadovoljštine i štovanje.

Kako su hostije bile nečiste, svećenik je odlučio da ih neće dati konzumirati već će pustiti da jednostavno s vremenom propadnu. Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća svi su ostali u čudu vidjevši kako hostije ne propadaju, nego zapravo ostaju svježe.

Hostije se nalaze u netaknutom stanju sve do danas (285 godina nakon njihova pronalaska) i može ih se vidjeti izložene u bazilici svetog Franje u Sieni.

4. Čudo u Chirattakonamu, Indija – 21. stoljeće

Foto: www.therealpresence.org

Za vrijeme klanjanja pred Presvetim oltarskim sakramentom u župi svete Marije u Chirattakonamu (Indija) na hostiji u pokaznici pojavile su se tri crvene mrlje. Svećenik nije znao što bi napravio te je hostiju vratio u svetohranište.

Nekoliko dana kasnije, nakon što je uzeo hostiju kako bi je bolje pogledao, ugledao je kako su se tri mrlje formirale tako da su nalikovale na čovječje lice (Isus?). Odmah je pronašao fotografa kako bi zabilježio ovo čudo.

5. Euharistijsko čudo u Santaremu – 13. stoljeće

Foto: www.thecatholictravelguide.com

U 13. stoljeću jednu je ženu iz Santarema u Portugalu mučila misao da je muž vara, pa se za pomoć odlučila obratiti čarobnici. Čarobnica joj je rekla da će joj pomoći ako joj zauzvrat donese posvećenu hostiju.

Nekoliko dana nakon toga žena je otišla na misu u crkvu svetog Stjepana, te je pristupila pričesti i primila hostiju na jezik. Željela je sakriti posvećenu hostiju u veo i iznijeti je iz crkve, no prije nego što je mogla izići hostija je počela krvariti.

Kada je došla svojoj kući stavila je krvavu hostiju u škrinju. Te je noći čudesno svjetlo obasjalo škrinju, te se žena pokajala zbog onoga što je učinile. Sljedeće jutro došla je svećeniku i ispovjedila svoj grijeh. Nakon što je svećenik čuo priču otišao je do ženine kuće i uzeo hostiju iz škrinje te ju je odnio u crkvu.

Nakon istrage i priznanja čuda crkva je preimenovana u crkvu Svetog Čuda, u kojoj se i danas nalazi izložena krvava hostija.

Ostale članke o euharistijskim čudima VIDI OVDJE.