Post je u biblijskoj objavi povezan s pozivom na molitvu i obraćenje. Postili su proroci prije prihvaćanja proročke službe i prije posebnih objava; postili su pojedinci u različitim životnim situacijama radosti, zahvale, žalosti, grešnosti; postio je i cijeli narod pripremajući se za različite blagdane, kada je molio da ga neka katastrofa mimoiđe ili da iz nje iziđe ako se već dogodila.

Ovdje tematski donosimo tekstove i situacije posta kako su zapisane u Novome zavjetu, a o postu u Starome zavjetu možete pročitati ovdje.

Isusov post – Isus i Adam 

Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: „Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.“ A on odgovori: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“ Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: „Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.“ Isus mu kaza: „Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!“ Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: „Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.“ Tada mu reče Isus: „Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!“ Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu. (Mt 4, 1-11)

Isusova kušnja u pustinji dogodila se prije početka njegova javnog djelovanja. Isus, dakle, odlazi u pustinju. On tamo moli i posti. 

Prva kušnja odnosi se na materijalne stvari.

Druga kušnja sastoji se u ponudi da Isus iskuša Oca, da se vidi hoće li Bog, kojega on naziva svojim Ocem, učiniti išta da se on ne ozlijedi kod skoka. Drugim riječima, ako čovjek čini nešto što vodi u propast, hoće li Bog na taj izazov odgovoriti? Isus to odbija kao iskušavanje Boga. Upozorava da se ne smije iskušavati Boga, nego da se treba držati zakona koje je sâm Bog stavio u prirodu.

Treća kušnja jest kušnja vlasti. Treba se pokloniti Sotoni i on će dati nagradu: vlast. Nakon što Isus odbija sve kušnje, anđeli mu pristupaju i služe.

Nije slučajno što sv. Matej upravo ovako shvaća i prikazuje početak Isusova djelovanja. Isus je došao ispraviti grijeh Adama i Eve. Oni su imali sve i sve su izgubili jer su postali slijepi za ono što imaju, a otvorili su oči za ono što im je bilo zabranjeno, dakle ono što nisu imali. Posežući za zabranjenim, htjeli su imati ono što im nije pripadalo te su tako izgubili sve i morali ući u pustinju odnosa prema Bogu i jedno prema drugome. Našli su se odjednom u pustinji jer su morali napustiti raj, skladni odnos između čovjeka, Boga i prirode.

Isus je došao spasiti sve, obnoviti pali svijet i otvoriti mu put spasenja. Stoga je morao poći „u pustinju“ kao posljedicu grijeha da bi mogao započeti novi svijet, svijet kraljevstva Božjega, i tako otvoriti čovjeku novi put, put spasenja. Budući da nije posegnuo za zabranjenim, kao što su to učinili Adam i Eva, dolaze anđeli, znak uspostavljenoga raja – kraljevstva Božjega – i služe mu. Tako Isus osobno ulazi u novo kraljevstvo i svima otvara put spasenja tamo gdje je ono za sve bilo izgubljeno.

Ovaj se proces događa svim ljudima. Kad imaju sve, onda često sve izgube jer se u dobru lako zaboravi Boga i ne misli se na njegovu prisutnost. Kad izgube Boga, onda ga tek počinju istinski tražiti jer je čovjeku pustinja odnosa s Bogom i čovjekom nepodnošljiva.

Ovaj nam događaj pokazuje jasnu sliku o čovjeku: može imati mir i doživjeti sreću tek kad nadvlada svoju pustinju predajući svoj život potpuno Bogu, tek kad nadvlada materijalizam, slavohlepnost, vlast i svako iskušavanje Boga.

Budući da je post bio toliko važan u Isusovu životu, budući da je bio uvjet otvaranja puta Božjega, i mi to moramo otkriti. Tko posti, taj ulazi u svoju pustinju i tamo se ponovo odlučuje za Boga, a odlukom za Boga počinje novi svijet, svijet kraljevstva Božjega. 

Novi svijet ne može se uspostaviti ako se čovjek ne nađe u pustinji u kojoj lakše prepoznaje zlo i Zloga i u kojoj se uspješno bori za dobro.

Isus govori o postu

„Kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“ (Mt 6, 16-18)

„Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici, ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grješniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“ (Lk 18, 10-14)

Isusovi učenici će postiti

Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: „Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?“ Nato im Isus reče: „Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!“ (Mt 9, 14-15)

Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: „Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?“ Nato im Isus reče: „Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!“ (Mk 2, 18-20)

A oni mu rekoše: „Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.“ Reče im Isus: „Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!“ (Lk 5, 33-35)

Post i molitva učvršćuju vjeru

Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: „Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?“ Kaže im: „Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće. Ova se vrsta može istjerati samo molitvom i postom.“ (Mt 17, 20-21)

Postom i molitvom protiv Sotone

Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: „Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!“ Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: „Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?“ Odgovori im: „Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.“ (Mk 9, 25-29)

Post i molitva prije slanja na službu

Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: „De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.“ Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih.“ (Dj 13, 2-3)

Pošto navijestiše evanđelje tomu gradu i mnoge učiniše učenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje. Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. (Dj 14, 21-23)

Sv. Pavao posti

Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom… (2 Kor 6, 3-8a)

Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u glađu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji! (2 Kor 11, 25-27)

Gornji tekst je izvadak iz knjige fra Slavka Barbarića “Postite srcem”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku.