ISUS U GETSEMANSKOME VRTU ‘Neka me mimoiđe ova čaša’: Je li se Isus predomišljao? Papa Benedikt XVI. jednom je objasnio: „Isusov je strah umnogome radikalniji od straha što ga svatko osjeća pred smrću. Tu se radi o sudaru između svjetlosti i tame, između samoga života i smrti – o kritičnome trenutku u ljudskoj povijesti.” dr. Edward Sri/Ascension Press Foto: www.LumoProject.com „Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša.” (Mt 26,39) Poznate su vam ove riječi iz pripovijesti o Isusovoj muci, kada se Isus moli Bogu Ocu u Getsemanskome vrtu. Te je pomalo zbunjujuće. Što je Isus time mislio? Zar se Isus odjednom bio uspaničio, i počeo razmišljati o tome da odustane od svojega poslanja da umre zbog naših grijeha? Čitajte dalje kako biste doznali što tu simbolizira čaša, što znači Isusova molitva, i koju izvanrednu istinu iz ove pripovijesti možemo primijeniti na svoj život. Čaša U Starome zavjetu čaša je simbol Božje kazne izlivene na neki grešan narod (vidi Iz 51,17.22; Jr 25,15-16; Ez 23,33; Tuž 4,21). Tako se koristi i u Knjizi Otkrivenja (vidi Otk 14,10; 16,19). Isus pak o čaši govori kao o metafori za patnju i smrt s kojima će se suočiti kada bude na sebe uzeo kaznu za naše grijehe (vidi Mt 20,22-23). Budući da će On uskoro morati ispiti čašu svojega trpljenja, Isus osjeća punu težinu onoga što to znači za njega. Papa Benedikt XVI. jednom je objasnio: „Isusov je strah umnogome radikalniji od straha što ga svatko osjeća pred smrću. Tu se radi o sudaru između svjetlosti i tame, između samoga života i smrti – o kritičnome trenutku u ljudskoj povijesti.” („Isus iz Nazareta”, 2. dio) Kristovo čovještvo Dakle, je li Isus razmišljao o tome da se predomisli u vezi s umiranjem zbog naših grijeha? Naravno da nije. Njegova molitva jednostavno odražava činjenicu da je Isus uistinu čovjek. Budući da su ljudskoj prirodi trpljenje i smrt odbojni, mučna smrt koju će Isus pretrpjeti nije bila nešto čemu bi se On radovao. Drugim riječima, ako je Isus uistinu čovjek, On neće govoriti: „Jedva čekam da to učinim!” Trpljenje, razapinjanje i smrt ljudskoj su prirodi odbojni. Ako je Isus uistinu čovjek, njemu je pomisao na ono što će pretrpjeti odbojna. Njegova molitva, dakle, „[…] izražava užas što ga smrt predstavlja za njegovu ljudsku narav.” (KKC § 612) No Isus nije samo čovjek, On je i Bog. Za razliku od naše slabe, pale volje, Isusova ljudska volja savršeno je ujedinjena s Očevom (vidi KKC § 475). Zato On u toj istoj molitvi kaže: „Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.” (Mt 26,39) Iako On u svojoj ljudskoj prirodi osjeća averziju prema smrti, On je također posve voljan prihvatiti križ radi našega spasenja, i ispuniti plan svojega Oca. Isus gleda smrti ravno u oči, osjeća punu težinu onoga što će podnijeti, a ipak svesrdno pristaje. Isusov primjer nam je izazov da budemo više poput Njega. Kada se suočimo s trpljenjem, mi često oklijevamo učiniti pravu stvar, ili se uklanjamo od Božje volje. Bojimo se žrtvovati se, bojimo se promjene, bojimo se nepoznatoga, i dopuštamo da nas naš strah od trpljenja spriječi da učinimo što je ispravno. No Isus se suočio s tim trpljenjem, prihvatio je njegovu punu žestinu, a ipak ga je slobodno prihvatio radi našega spasenja, potpuno prihvaćajući Božju volju. Izvor: Ascension Press | Prijevod: Ana Naletilić Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.
ZAŠTITNIK LJUDI U POKRETU Papa otkrio medaljon kojeg sveca uvijek nosi sa sobom: Pomaže mi da napredujem