Nedavno sam u trgovini mješovite robe primijetio žensku osobu koja je na sebi imala donji dio pidžame i papuče na nogama. Kosa joj je bila prljava i raščupana, pomislili biste da je tek prije koji trenutak izišla iz kreveta. Najgore od svega bilo je to što se činilo da nije uopće svjesna da ima nešto nedolično u tome što se tako odjevena pojavljuje na javnomu mjestu.

Vremena kada su muškarci u svakoj prilici nosili šešir, sako i kravatu daleko su iza nas. Fotografije snimljene na nekadašnjim bejzbolskim terenima prikazuju muškarce na otvorenim tribinama u mantilima, s obveznom kravatom – izložene jarku suncu. Društvo je imalo određena očekivanja glede odijevanja na javnomu mjestu. Potrebno je reći da se nije radilo tek o strogu pridržavanju konvencija: biti prikladno odjeven i paziti na izvanjski izgled značilo je imati poštovanja prema drugima. Nemarnost u odijevanju smatrala se nezamislivom za nekoga tko je iole vodio računa o svojemu dostojanstvu i imao samopoštovanja.

Tako je bilo nekada. Danas živimo u svijetu u kojemu sve prolazi. Osim što je i u današnje vrijeme nezamislivo hodati naokolo gol, drugih tabua koji se odnose na izgled praktički nema. S obzirom na takvu duhovnu klimu, ima li ikakva smisla postavljati pitanje: kako bi se katolik džentlmen trebao odijevati? Na ovo pitanje ne znam boljega odgovora od riječi jednoga sveca – sveca koji je uz to bio crkveni naučitelj. Na umu imam sv. Franju Saleškoga. U svojoj poznatoj knjizi Filotea. Uvod u pobožni život taj svetac savjetuje kako bismo se trebali brinuti o našemu vanjskom izgledu. Evo što on kaže (izbacio sam neke dijelove koji se odnose specifično na žene):

„Sveti Pavao traži da se pobožne žene (a to vrijedi i za muškarce) odijevaju pristojno i nose trijezno i čedno (1 Tim 2,9–10). Pristojnost u odijevanju i nošnji ovisi o materijalu, kroju i čistoći. Odjeća nam uvijek mora biti jednako čista, bez ikakvih mrlja i ljage. Izvanjska je čistoća u neku ruku odraz unutarnje čestitosti. Sam Bog nalaže čistoću tijela onima koji pristupaju njegovu oltaru i koji se u prvom redu trebaju baviti pobožnošću.

Što se tiče materijala i kroja odjeće, pristojnost ovisi o vremenskim uvjetima, životnoj dobi, društvenom položaju, društvu i prigodi. Ljudi se obično bolje odijevaju za blagdane, ovisno o značenju svetkovine; u vrijeme pokore, na primjer u korizmi, odijevaju se skromnije; u svatove se ide u svatovskom odijelu, a na sprovode u crnini; na kneževu se dvoru stalež ističe kićenim odijelom, dok se među ukućanima sjaj odjeće smanjuje. (…)

Odijevaj se čisto (…); neka ništa na tebi ne visi neuredno; ako se neuredno odijevamo, time zapravo preziremo i vrijeđamo one s kojima se družimo; no, dobro se čuvaj afektiranja, pretjerivanja, ispraznosti i ludorija. Uvijek se drži, koliko je to god moguće, jednostavnosti i skromnosti, koja je nesumnjivo najljepši ures ljepote i najbolje pokriće ružnoće.

Sveti Petar na poseban način opominje mlade žene da ne nose tako namreškane, natapirane, kovrčave i vijugave frizure (1 Pt 3,3). One muškarce koji su pali toliko nisko da se naslađuju takvim stvarima prati glas da su mlakonje, a tašte žene da su slabe u čednosti; a ako i jesu čedne, to se u silnom ispraznom kinđurenju ne vidi. Obično se veli kako u tome nema nikakva zla, no ja odgovaram, kao što sam to već i prije rekao, da je vragu uvijek zlo na pameti.

Ja bih ipak volio da pobožni muškarac i žena uvijek budu odjeveni najbolje od svih koji ih okružuju, ali istodobno s najmanje ispraznog afektiranja i kinđurenja, kao što to i u mudroj izreci stoji (Izr 31,25), da budu urešeni ljupkošću, milinom i dostojanstvom. Sveti Luj jednostavno i jasno veli kako se treba odijevati primjereno staležu kojemu pripadamo tako da oni dobri i mudri ne mogu reći previše je, a oni mladi premalo je. No, ako se mladež ne bude mogla zadovoljiti onim što je pristojno, tad nek se drže onoga što vele mudri.“

Eto, vidite. Modni savjet naučitelja Crkve. (…) Budemo li se držali ovih mudrih i praktičnih pravila, bit ćemo, kao što sv. Franjo Saleški kaže, „odjeveni najbolje od svih koji (nas) okružuju“.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Sama Guzmana “Kako biti džentlmen”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.