Sotona je osobno, stvarno i konkretno biće, duhovne i nevidljive naravi, koji se zbog grijeha zauvijek odvojio od Boga, jer su đavao i drugi zlodusi od Boga bili stvoreni dobri, ali su naknadno postali zli. Đavao je prvi uzrok zla, nereda i razdora koji nastaju u obiteljima i u društvu. Napastujući čovjeka, đavao se služi prijevarom, budući da on može pokazati samo lažna dobra i izmišljenu sreću, a sve se to uvijek pretvara u samoću i žalost. Izvan Boga ne postoje, niti mogu postojati, ni istinsko dobro ni prava sreća. Izvan Boga samo je mrak, praznina i najveća žalost. 

Ipak, moć zloduha je ograničena: i on je pod nadzorom i vlašću Boga koji je jedini Gospodar čitavog svijeta. Đavao neće ući u našu intimu ako to mi ne želimo (isto tako ni anđeo). 

Đavao nema sposobnost oduzeti nam slobodu i staviti je u službu zla. Posve je dakle jasno da đavao ne može nikoga zavesti ako osoba svojevoljno i slobodno ne da svoj pristanak.

Sveti Župnik Arški kaže: “Đavao je veliki pas na lancu koji plaši, stvara veliku buku, ali grize samo one koji mu se previše približe.” S druge strane, “nikakva ljudska snaga ne može se usporediti s njegovom, i samo ga božanska snaga može pobijediti i samo božanska svjetlost može otkriti njegove prijevare. Stoga duša koja želi nadjačati snagu đavla neće u tome uspjeti bez molitve, niti će moći otkriti njegove prijevare bez poniznosti i mrtvljenja.” (Duhovni spjev, 3,9.)

Gornji tekst je izvadak iz knjige Francisca Carvajala “Razgovarati s Bogom”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.