Dobrom Bogu kao da ništa nije bilo dosta. Ni boravak Sina njegova među sinovima ljudskim, ni njegova muka i smrt, ni veličanstvena pobjeda njegova uskrsnuća, ni tajna Presvetog Trojstva, za koju nismo trebali ni znati ali on je htio da ga već ovdje na zemlji bolje upoznamo, ni prisutnost Duha Svetoga, sve to nije bilo dosta dobrom Bogu. Htio nam je dati još jedan dar, htio nam se još više približiti, htio je do kraja iscrpsti svoju božansku ljubav prema ljudima, htio je sama sebe natkriliti kad nam je dao dar euharistije.

Za koga je ustanovio taj dar, kome je taj dar namijenio? Svima! Onima, koji će ga u ljubavi tražiti i koje će tek euharistijsko blagovanje moći zasititi. Onima, koji neće, ili iz lijenosti ili u neznanju, posizati za Svetim pismom da u njemu gledaju i promatraju Kristov lik, ali će ga i razumjeti i tražiti u tajni naših oltara. Onima, koje će bijeda izbiti i nesreće izlomiti, da imadu gdje skloniti glavu i da nadu vječno spremnog Liječnika i Tješitelja. Onima, koje će razdirati vjerske sumnje ili krize mladosti, a on će s oltara raspršiti sumnje i rasplesti najteže krize. Onima, koji neće biti nigdje shvaćeni, nigdje dobro dočekani, svuda protjerani i izubijani, da ih može upravo vidljivo zagrliti i nahraniti. Onima, koje će svagdje izbaciti, zatvoriti im ulazna vrata i pristup, da im on može otvoriti sve ulaze i priviti ih na svoje srce. Onima, koji će izgarati za nebom, da im može već ovdje nebo dati.

Kome je namijenio euharistijski dar? Svima! Kada im je taj dar namijenio? Kadgod ga zažele! A gdje da ga nađu? Svagdje, na sva četiri stožera zemlje, na svim kutevima kopna, na svim dijelovima mora. Svagdje su njegovi oltari, njegovi svećenici. Svagdje se dijele darovi pšenice i rumene kapi sa zelenih loza. Svagdje je on, euharistijski Krist. Natopio je svaku česticu zemlje, posvetio je svaku kap oceana. Njegovi ga svećenici nose po svim putevima, po svim cestama, po tramvajima i ostalim vozilima kopna, po parobrodima i avionima, tako da ne prolazi zemljom samo kao svudašnji i svemogući Stvoritelj, koji svojim dahom sve drži i svojom moći sve podržava, već i kao euharistijska Ljubav koja se razlila cijelom zemljom. Sakrio se pod najneznatnije prilike, dao se sasvim u ljudske ruke, postao je ovisan o plodovima zemlje, samo da može biti među nama i u nama…

Pustimo neka nam ta Tajna sutra sama govori. Nemojmo se naprezati učenim razmatranjima, nemojmo čeznuti za nekim novim otkrićima. Ne! Budimo kao djeca! Spustimo se u mjesecu, kad se sigurno većina nas srela pred mnogo godina prvi puta s tom Tajnom, spustimo se na koljena i u poniznom dječjem tepanju promatrajmo, što je ta Tajna učinila u nama, što nam je dala, kako nas je izgrađivala, što je učinila od nas. Spustimo se na koljena i na koljenima zahvaljujmo dobrom Bogu. I zapjevajmo s Marijom: “Veliča duša moja Gospodina”. Na dan Tijelova mora nam i nehotice navirati na usta ta divna Marijina pjesma.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Marice Stanković Potpišimo Gospodinu praznu mjenicu. Dopuštenje nositelja prava (Suradnice Krista Kralja) za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi pročitajte na linku!

Molitva za zagovor službenici Božjoj Marici Stanković:

Dobri naš Oče! Ti si svoju službenicu Maricu Stanković obdario milošću da sve sile svoga uma i srca stavi u službu tvoga kraljevstva. U iskrenoj vjernosti Bogu i Crkvi, ona je zauzetim radom pomogla ljudima, osobito mladima, otkrivati Isusa Krista. Nevino osuđena, prihvatila je godine patnje. Molimo te, ražari u nama oganj Duha Svetoga da poput tvoje službenice hrabro i nesebično radimo za tvoje kraljevstvo. Po njezinu zagovoru molim te za posebnu milost… Oče naš…

Tko po zagovoru službenice Božje u duhovnim ili tjelesnim potrebama zadobije koju milost, pozvan je javiti se postulaturi za njezino proglašenje blaženom: Postulatura službenice Božje Marice Stanković, Česmičkoga 1, 10000 Zagreb. Postulator: o. Vinko Mamić OCD