Mislim da je vrlo važno to sjedinjenje s Bogom. Morate biti puni tišine jer u tišini srca Bog govori. Prazno srce Bog ispunja. Čak ni Svemogući Bog ne će ispuniti srce koje je puno – puno oholosti, ogorčenosti, zavisti – moramo se odreći tih stvari. Sve dok se držimo tih stvari, Bog ga ne može ispuniti. Tišina srca, ne samo usta – i to je potrebno, ali još i više – tišina uma, tišina očiju, tišina dodira. Tada Ga možete u svemu čuti: u zatvaranju vrata, u osobi koja vas treba, u pticama koje pjevaju, u cvijeću, životinjama – tu tišinu koja je zadivljenost i slavljenje. Zašto? Jer je Bog u svemu i možete Ga vidjeti i čuti. Ta vrana slavi Boga – ja dobro čujem njezin glas – glas te glupe vrane; mi Ga možemo vidjeti i čuti u toj vrani i moliti, ali ne možemo Ga vidjeti i čuti ako nam srce nije čisto.

Opraštanje prethodi tišini

Ne može biti prave tišine u mojemu srcu ako postoji nešto što ne opraštam, ako postoji nešto što ne zaboravljam. Zaokupljena sam time – pa ne mogu čuti. … Kako mogu čuti što Bog govori ako ima nešto u mojemu srcu?

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Gdje je ljubav, ondje je i Bog”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.