Kad na molitvu ruke širite, ja od vas oči odvraćam.

Molitve samo množite, ja vas ne slušam.

(Iz 1,15)

Na Božju ljubav prema čovjeku možemo se posve osloniti, pa i u situaciji koja se ne odvija baš onako kako bismo željeli, u skladu s našim predodžbama o dobru za određenog čovjeka. Kaže se da nam Bog daje ili ono za što molimo, ili nešto bolje. No zbog različitih razloga nedostaje nam povjerenje u Božju moć i dobrotu, ili povjerenje da on želi za nas samo dobro. Katkad je tako upravo zato što imamo suviše konkretnu predodžbu o tome kako bi moralo izgledati uslišenje naših molitvi i vrlo teško smo sposobni zamisliti da se dobro može kriti i u drukčijoj varijanti. Ne bude li naša molitva uslišana prema našim predodžbama, postoji opasnost da ćemo umjesto sklopljenih ruku prema Bogu podizati stisnute pesti. I nećemo biti prvi u kojih će navodnu vjeru, nadu i ljubav zamijeniti gorčina i to samo zato što Gospodin “nije djelovao onako kako bi morao”.

Katkad nam ne nedostaje odvažnost i gorljivost u molitvi, ali u srce nam se prikradaju poganski stavovi koji našega Boga degradiraju na poganskog idola. Takva je molitva zapravo pokušaj da se Boga nekako izmanipulira i u velikoj je mjeri obezvrijeđena upravo unutrašnjim stavom onoga tko molitvom zagovara.

Može se također dogoditi da se, zahvaljujući intenzivnoj molitvi zagovora za druge, neprimjetno nađemo u stanju unutrašnje nadređenosti onima za koje molimo: i takva će se molitva teško podići sve do Boga, vući će se uz zemlju kao dim iz Kainove žrtve, koja se Gospodinu nije svidjela.

To isto možemo očekivati kada podižemo k Bogu ruke u molitvi, a istodobno nam je srce otežalo od neopraštanja ili čak mržnje prema bilo kojem čovjeku. Neopraštanje je jedna od najčešćih smetnji djelovanju molitve zagovora.

No, našoj molitvi neće pridonijeti ni ako mirno promatramo svjetsku bol i pod izgovorom suosjećanja sa stvorenjima vučemo se svijetom s izrazom kao da na svojim leđima nosimo svu njegovu težinu.

Svi ti stavovi slabe ili upravo obezvrjeđuju našu molitvu zagovora…

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jacquesa Philippea “Vrijeme za Boga”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net