Dragi Karlo,

hvala ti na ovom zanimljivom pitanju. Čovjeka smrt oduvijek i fascinira i plaši te stoga ima potrebu zaviriti na onu stranu; ako ne drugačije, barem preko svjedočanstva osoba koje su imale iskustvo bliske smrti near death experience.

To su zapravo svjedočanstva o posljednjim stvarima, koja spadaju u otajstva vjere. Kao što o ostalim otajstvima postoji javna objava, ali i različite privatne objave koje mogu, ali i ne moraju biti autentične, tako je i u ovom slučaju.

Podsjetimo se stoga najprije što Crkva u Katekizmu uči o privatnim objavama:

67 Tijekom stoljeća je bilo takozvanih „privatnih“ objava. Neke je od njih priznao crkveni autoritet. One ipak ne spadaju u polog vjere. Uloga im nije da „poboljšaju“ ili „upotpune“ konačnu Kristovu objavu, nego da pomognu da se ona u određenom povijesnom razdoblju potpunije oživotvori. Pod vodstvom crkvenog učiteljstva osjećaj vjernika znade razlučiti i prihvatiti ono što je u takvim objavama Crkvi pravi poticaj Krista ili njegovih svetaca.

Kršćanska vjera ne može prihvatiti „objave“ koje bi htjele nadići ili ispraviti objavu koja je u Kristu dovršena. Tako se ponašaju neke nekršćanske religije i neke novije sekte koje se zasnivaju na takvim „objavama“.

Među iskustva bliske smrti koje se u Crkvi, po svemu sudeći, smatraju autentičnim jesu iskustva Glorije Polo, Marina Restrepa i vlč. Stevena Scheiera. U ovim slučajevima osobna iskustva potvrđuju brojne istine vjere koje su nam poznate iz javne objave. Dapače, u prva dva spomenuta slučaja radi se o laicima bez teološke naobrazbe koji su uz to u vrijeme iskustva bliske smrti bili u stanju smrtnoga grijeha. To čini njihovu spoznaju o određenim teološkim pojedinostima gotovo neobjašnjivom izvan pretpostavke o autentičnosti tih iskustava. Stoga njihova svjedočanstva doista mogu biti snažan poticaj da ozbiljnije shvatimo i potpunije prionemo uz Kristovu objavu.

S druge strane, poznato je da se i „Sotona prerušuje u anđela svjetla“ (2 Kor 11,14). I sam nas je Gospodin upozorio da će „ustati lažni proroci… da, bude li moguće, zavedu izabrane“ (Mk 13,22). U tom kontekstu osobito je zanimljivo ono što sveti Pavao piše Timoteju: kako će zli ljudi napredovati u zlu kao zavodnici i zavedeni (usp. 2 Tim 3,13). Kao zavodnici, dakle kao oni koji druge navode na zlo na bilo koji način, pa zašto ne i lažnim privatnim objavama? No piše da su takvi i sami zavedeni, dakako od „oca laži“ (Iv 8,44) i „zavodnika svega svijeta“ (Otk 12,9).

Ta se pak zavedenost može manifestirati na dva načina. Prvi je taj da lažni proroci svjesno šire laži krivo se uzdajući da će im se to nekako isplatiti. Drugi, možda i češći, način jest taj da Bog dopušta lažna ukazanja, pa tako i u iskustvima bliskima smrti, u koja doista vjeruju osobe koje su ih doživjele i koje ih šire. Možemo se pitati zašto bi Bog dopustio takvo što? Odgovor nalazimo u Drugoj poslanici Solunjanima: „Zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost“ (2 Sol 2,12). Drugim riječima, Bog svakom daje ili dopušta ono što mu srce želi. Onom tko želi istinu daje istinu, a onoga tko je zatvoren za istinu prepušta lažima Zloga.

Dao nam svima Gospodin čvrstoću vjere i dobro razlučivanje duhova da hraneći svoju dušu istinitom objavom, pa i autentičnim privatnim objavama, takvi dospijemo do susreta sa smrću da nam bude na spasenje.

Btb

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.