Svake me godine na moj rođendan nazove moja mama da mi poželi sve najljepše za rođendan.

Za vrijeme našega razgovora ona mi obično pripovijeda kako je to bilo kada je otišla u bolnicu roditi me. Bez grješke će uvijek pričati kako su se moj tata i liječnik toliko uživjeli u razgovor o sportu, naizgled posve nesvjesni posve razumljive boli što ju je ona podnosila pokušavajući me donijeti na svijet.

To je postao običaj, stvar slična ritualu, koju očekujem, ali i uspomena koja nas itekako nasmije.

Sada sam i sam roditelj, i s ponosom se prisjećam rođenja naših troje djece, i svake godine kada slavimo njihov poseban dan postanem pomalo nostalgičan.

Riječi nikada neće moći u potpunosti opisati tako nezaboravne događaje, ali ja uvijek pokušavam našoj djeci govoriti o zadivljenosti i oduševljenju koje sam osjećao tijekom tih izvanrednih trenutaka.

Za vrijeme došašća počnem se pitati jesu li Blažena Djevica Marija i sveti Josip tako činili s Isusom u sličnoj prigodi dok je on odrastao.

Ali ipak, kako bi itko mogao potanko opisati ispunjenje koje je doživio u tako veličanstvenome trenutku kao što je rođenje Spasiteljevo?

Ako smijem biti tako odvažan, slijedi jedan izraz toga kako je moglo izgledati Isusovo rođenje, zamišljajući da promatramo sve kroz oči svetoga Josipa.

Zamišljajući misli svetoga Josipa na prvi Božić

Oh! Kakva noć!

Dok sjedim ovdje s Marijom ispod zvijezda, a anđeli pjevaju s visina, ispunjen sam strahopoštovanjem.

Zar se ovo stvarno događa?

Evo nas ovdje, nakon tako dugoga i iscrpljujućega putovanja, u staji, okruženi životinjama. Koliko smo se god bili trudili, nismo mogli osigurati bolji smještaj. Volio bih da sam pronašao mnogo bolje mjesto, ali izgleda da je najjednostavnije mjesto postalo i najbolje – savršeno okruženje za ovo blagoslovljeno novorođenče koje je došlo u naš život.

Da, ovo najljepše dijete dokazuje da je cijelo putovanje i teški uvjeti s kojima smo se morali suočiti bilo posve vrijedno truda.

Gledajući Isusa u Marijinome naručju, očaran sam njegovim pogledom, sjajem u očima dok nas s ljubavlju promatra. U njemu je takav mir. Uistinu si došao, Emanuele. Bog je uistinu s nama.

Videći pastire kako se okupljaju oko nas, i trojicu mudraca s Istoka kako nam prilaze s darovima za naše dijete, osjećam se u isto vrijeme ponizno i počašćeno.

Sin Božji je došao, a Gospodin je odabrao mene, uz moju ženu Mariju, da ga odgajamo i poučavamo ga. O, kako sam ja nedostojan!

Skromni sam drvodjelja, a sada sam dobio iznimnu odgovornost da budem čuvar Mesijin. Kakva uloga za igrati u povijesti ovoga svijeta!

Moram priznati da sam pomalo zazirao kada me je anđeo Gabrijel prvi put posjetio. Još sam se pitao što da mislim o Marijinoj vijesti da je trudna, i zbog toga sam otkrića o djetetu izvan naše bračne zajednice bio prilično zabrinut. No kako me je Gabrijel uvjerio, sve je to bilo dijelom Božjega plana.

I tako, baš kao što je Bog imao povjerenja u mene da zaslužujem ovaj izvanredni život, ja ću se pouzdati u Njega da će me On voditi pravim putem, bez obzira na moju obeshrabrenost i strah. Kako me moja uvijek tako mudra i ljubljena Marija podsjeća, ja sam sluga Gospodnji – i neka mi bude po Njegovoj riječi.

Na sreću (ali ne na iznenađenje), Bog je ostao sa mnom – s nama – i sada svi mi zajedno, kao obitelj, možemo uživati u ovoj tihoj i presvetoj noći.

Dok promatram Mariju, i divim joj se zbog njezine čistoće i njezine snage, ne mogu si pomoći a da ne pomislim i na svoje pretke, i da se zapitam koliko su zasigurno oni ponosni na ovaj trenutak – Abraham, patrijarh našega naroda, i njegov sin Izak, David i njegov sin Salomon.

Kako je dolično to što potječem iz visoke i kraljevske loze, jer je ovo blagoslovljeno blago koje je rodila moja žena uistinu Kralj svih kraljeva.

Mnogo je ljudi što sada malo po malo dolaze, željni susresti dijete Isusa. I Marija i ja mislimo da se takav dar života mora podijeliti sa svima drugima, i sretni smo što možemo Božjega Izabranika predstaviti svima koji ga žele upoznati.

O Bože, neka dođu – neka svi oni dođu, kako bi moj narod mogao upoznati i klanjati se ovome Kristu, našemu Gospodinu.

 I mi možemo biti tako blizu

Zasigurno, možemo zamišljati mnogo različitih interpretacija ili zamisli o tome što je sve svetome Josipu prolazilo kroz glavu te blažene noći u Betlehemu.

O čemu god da je tada razmišljao, smatram da je među njegovim osjećajima i doživljajima bilo oduševljenje.

Dakle, neka se radost te noći obnovi danas u našemu društvu, dok u ovome božićnome vremenu putujemo sve bliže Isusu.

Kako biste putovali još dalje sa svetim Josipom, pogledajte “Radujte se! Adventska razmatranja sa svetim Josipom” Ascension Pressa, koja je sastavio o. Mark Toups.

Izvor: Ascension Press | Prijevod: Ana Naletilić