Božja volja, dakle nadahnuća Božje milosti, često je protivna našim neposrednim nagnućima, i to u onoj mjeri u kojoj ona teže za sebičnom ugodom, idu putem manjega otpora, lijenosti itd. Sv. Ivan od Križa kaže u jednom slavnom ulomku: 

„Neka se duša stalno trudi oko onoga što je najteže, a ne oko onoga što je najlakše (…), oko onoga što joj se ne sviđa, a ne oko onoga što joj se sviđa.“ 1 

Sv. Ivan od Križa nije u krivu ako se uzme u obzir njegov kontekst. Takve se tvrdnje ipak ne bi smjelo krivo tumačiti niti bi načelo da će Bog u svakoj situaciji od čovjeka uvijek tražiti ono najteže trebalo smatrati sustavnim zakonom u razlučivanju Božje volje. To bi vodilo u pretjerani asketski voluntarizam koji nema nikakve veze sa slobodom Duha Svetoga. Možemo čak i dodati da je ideja da Bog uvijek i stalno od čovjeka traži ono što ga najviše stoji zapravo jedna od tipičnih sugestija kojima demon čovjeka pokušava obeshrabriti i udaljiti od Boga. 

Bog je Otac, zahtjevan je zato što nas ljubi i zato što nas poziva da mu sve predamo, ali nije mučitelj. Ostavlja nas slobodnima. Kad od nas nešto traži, to je zato da bismo rasli u ljubavi. Jedina zapovijed jest zapovijed ljubavi. Možemo trpjeti iz ljubavi, ali možemo i uživati i odmarati se iz ljubavi… Pomisao da ćemo u životu s Bogom stalno biti sputavani, da će se Bog u svemu i stalno suprotstavljati svim, čak i najopravdanijim ljudskim težnjama, zamka je koju nam postavljaju naša ranjena mašta ili demon. 

Bogu nije cilj zakomplicirati, nego pojednostavniti naš život. Poučljivost u odnosu na Boga oslobađa i razgaljuje srce. Zato Isus – koji nas poziva da se odreknemo sebe i uzmemo svoj križ te njega slijedimo – kaže i ovo: „Jaram je moj sladak i breme moje lako.“ (Mt 11, 30) Iako nam je katkada, napose u početku, teško činiti Božju volju, vršenje Božje volje ispunjava nas radošću i možemo reći da je pravi užitak činiti dobro na koje nas Bog potiče. Što smo poučljiviji u odnosu na Duha Svetoga, to će nas manje truda i muke stajati vršenje Božje volje; činit ćemo ju spontano i s lakoćom. „Uputi me stazom svojih zapovijedi jer ja u njoj uživam.“ (Ps 119, 35)

Istina je da je život prepun kušnji, ali ako smo stalno žalosni i nesretni, moramo si ozbiljno postaviti pitanje jesmo li na dobrom putu ili smo si nametnuli teret koji Bog od nas ne traži. Jedan je od kriterija razlučivanja zvanja taj da je čovjek u njemu sretan. Ako poput nekih lažnih isposnika ili skrupuloznih ljudi zamišljamo da Bog od nas uvijek i u svim okolnostima traži ono najteže, to može iskriviti naše prosuđivanje i demon se može time poslužiti kako bi nas prevario. To svakako treba imati na umu. 

Htio bih vam nešto ispričati. Kao i svim ljudima, povremeno mi se događa sljedeće: kad na kraju napornoga dana pođem na počinak, sretan što se konačno mogu ispružiti na postelji, neki mi glasić kaže: „Ne bi li otišao na trenutak u kapelicu praviti mi društvo?“ Nakon nekoliko trenutaka nemira i otpora kažem: „Isuse, doista pretjeruješ, umoran sam, ako se propisno ne naspavam, sutra ću biti loše volje!“ Na kraju popustim i provedem trenutak s Isusom. Nakon toga blaženo zapadnem u miran san i sutradan se probudim ništa manje umoran nego inače. Hvala ti, Gospodine, to je doista bila tvoja volja. Plodovi su tu.

Katkada mi se dogodi upravo suprotno. Muči me neki veliki problem i kažem samom sebi da ću otići u kapelicu i moliti jedan sat kako bi se to riješilo. Pođem prema kapelici, a neki mi glasić u dubini srca kaže: „Znaš, bilo bi mi mnogo draže kad bi odmah otišao na spavanje i uzdao se u mene. Ja ću se pobrinuti za tvoj problem.“ Blaženo se prisjetim da sam „sluga beskoristan“, sve predam u Božje ruke i mirno odem na spavanje…

Time želim reći da je Božja volja tamo gdje je najviše ljubavi, a ne tamo gdje je najviše patnje… Čovjek pokazuje više ljubavi kada se s povjerenjem odmara nego kada se tjeskobno trudi!

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jacquesa Philippea “U školi Duha Svetoga”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Uspon na brdo Karmel, Knjiga 1, pogl. 13