Sv. Petar u svojoj prvoj poslanici kaže: „Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.” (1 Pt 5,8)

Apostol je od početka dobro znao da Neprijatelj obilazi i da je spreman pripremiti našu propast. Nije imao nijednu od naših današnjih predodžbi da je đavao mit. Jedan od najvećih đavlovih ciljeva je da ga ignoriramo ili da mislimo da ne postoji.

Zato bdijmo.

Gdje god Bog podigne kuću molitve,
đavao tamo uvijek izgradi kapelicu:
i kad se ispita stvar,
vidjet ćete da kod onoga drugoga
bude više svijeta.”

– Daniel Defoe („Čistokrvni Englez”)

To je fascinantan uvid u đavlove „projekte”. On je tvorac laži i suptilan manipulator. On neće osobu uvjeriti da odjednom otpadne od milosti Božje. On lukavo, korak po korak odvlači osobu sve dalje i dalje od Boga. Ima onih koji smatraju da služe Bogu, ali zapravo služe nekolicini bogova.

Sotona čeka točno na rubu naše svijesti i traži znakove slabosti. Dežura kod ograde i traži ima li igdje rupa. Sjedi na vratima naših crkava, a ponekad se usudi čak i ući u predvorje ili u lađu.

Koliko ste puta počeli ogovarati i klevetati odmah poslije mise? Oni koji su najbliži Bogu najdublje padaju, ali također smo pozvani biti najspremniji sa svojim oružjem.

Kako nas Sotona iskušava

Sotona nas voli iskušavati novcem, slavom, seksom, moći i prividom slobode. On od tih stvari čini idole, i polako nas i suptilno poziva da štujemo njih, a ne jedinoga dobroga Boga. Ponekad to postiže šapatom ili prijedlogom da izbjegnemo odgovornost ili da preskočimo molitvu. Moramo paziti na neprijateljeve pokrete.

U svojem iznimnom epistolarnom romanu „Pisma starijega đavla mlađem” kršćanski pisac i apologet C. S. Lewis objašnjava neke od načina na koje nas Sotona iskušava. Slijede sažeci nekih ključnih točaka.

U tim pismima glavni demon Screwtape podučava naučnika, mlađega demona, Wormwooda. Formulacije se čine obrnutima, ali to je dio briljantnosti Lewisova pisanja, i tako nam se pokazuje kako demoni planiraju našu propast.

  • Demonske će nas sile pokušati uvjeriti da „vrijednost molitve određujemo prema svojem uspjehu u postizanju željenoga osjećaja.”(21) No osjećaji su obično proizvodi toga osjećamo li se u danom trenutku dobro, jesmo li odmorni itd.
  • Napast će našom tjeskobom. „Nema ništa poput napetosti i tjeskobe što ljudskom umu priječi da primijeti Neprijatelja. On želi da ljudi budu zaokupljeni onime što rade. Naš je posao učiniti da stalno misle što će im se dogoditi.” (28)
  • Učinit će nas nepokretnima u našim osjećajima u nekoj situaciji. „Što češće osjeća bez djelovanja, manje će moći ikada djelovati, a na duge staze će biti sve manje sposoban osjećati.” (61)
  • Drže nas usredotočenima na budućnost, a ne na sadašnjost. „Mnogo je bolje činiti da žive u budućnosti. […] Ona im je nepoznata, tako da čineći da misle o tome činimo da misle o nestvarnim stvarima. […] To je najzemaljskiji dio vremena – Prošlost je zamrznuta i više ne teče, a Sadašnjost je sva osvijetljena zrakama vječnosti.” (68)
  • Učinit će da se Isus čini dalekim. Sjetite se, u ovoj knjizi Screwtapeov je „Neprijatelj” naš Gospodin. „Prisutnost Neprijatelja, koju ljudi doživljavaju u sakramentima i molitvi, mi zamjenjujemo samo vjerojatnim, dalekim, nejasnim i grubim likom, onime koji je govorio neobičnim jezikom i davno umro. A netko takav ne može biti predmet štovanja.” (107)
  • Učinit će da se bavimo promicanjem nama najvažnijih ciljeva, a ne da prije svega tražimo Krista. Mi smo Kristova Crkva, a ne crkva ciljeva. „Treba prvo čovjeka potaknuti da društvenu pravdu smatra nečime što Neprijatelj zahtijeva, a zatim ga gurati do faze u kojoj on cijeni kršćanstvo jer ono može dovesti do društvene pravde. Neprijatelja se ne koristi kao olakšanje.” (108-9)
  • Iskušavat će nas da se trudimo oko kreposti samo dok ona ne postane teška. „Čistoća, poštenje ili milosrđe koji mogu dovesti u opasnost bit će čisti, pošteni ili milosrdni samo pod određenim uvjetima. Pilat je bio milosrdan sve dok nije postalo riskantno.” (137-8)

Sedam načela duhovnoga ratovanja

Otpor

Kako se onda možemo oduprijeti đavolskim nagnućima i vlastitoj sebičnosti?

Jedini je odgovor Isus. „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.” (Iv 15,5)

Jedna vrlo korisna knjiga za pomoć pri odupiranju đavlu je “Duhovni boj” o. Lorenza Scupolija. Radi se u duhovnome klasiku koji je primjenjiv i u našem vremenu.

O. Scupoli podsjeća nas da ne smijemo vjerovati u sebe, nego u Krista. On kaže: „Cijeloga života, svakoga dana i svakoga trenutka moramo u svome srcu nepromijenjenim zadržati taj osjećaj, uvjerenje i raspoloženje da ni u jednoj prigodi ne dopustimo sebi da se oslanjamo sami na sebe i da vjerujemo sebi.”

Moramo paziti na vlastite reakcije na besposličarenje, ogovaranje, pohlepu, požudu, oholost i sva druga iskušenja u svome životu, u našim srcima i u svijetu oko nas. Moramo biti svjesni svoga okruženja.

Moramo paziti s kime se družimo. Ako se okružimo ljudima kojima Krist nije prioritet, onda će i naši prioriteti trpjeti. Ili, što je još gore – zapast ćemo u poroke i loše navike koje ti ljudi utjelovljuju.

Ofanziva

Pored odupiranja, moramo biti proaktivni u svojoj duhovnoj borbi. Naročito moramo biti ustrajni u molitvi. Ako nemamo naviku moliti, dobra je zamisao izdvojiti vrijeme za molitvu i to učiniti navikom. Što više vremena provodimo s Isusom, više postajemo poput Isusa.

Najvažnija stvar koju možemo učiniti jest da živimo sakramentalni život, naročito da se redovito ispovijedamo i pričešćujemo.

„Sam naš Gospodin Krist udara naše neprijatelje preko nas, ili uz nas. Jer onaj tko jede Kristovo tijelo i pije Njegovu krv ostaje u Kristu i On u njemu. Dakle, kada svladamo neprijatelje, to što ih svladava je Kristova krv, kako stoji u Knjizi Otkrivenja: ‘oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom’” – o. Scupoli

Euharistija je Sakrament nad Sakramentima, i to je Gospodnje Tijelo i Krv. Dostojnim primanjem Euharistije  sjedinjujemo se s uskrslim i proslavljenim Kristom. Prekrasni sakrament koji proizlazi iz snage očišćenja u Euharistiji jest sakrament pokore. Ako redovito primamo taj sakrament, sjedinjujemo se s križem Kristovim. Donosimo svoje grijehe i prekršaje do Kristovih nogu, znajući da je Krist već umro za oproštenje naših grijeha.

Sotona želi da ne primamo sakramente. Moramo činiti sve što je u našoj moći da živimo sakramentalni život i pouzdamo se u Isusa. To je neprijatelju najveća uvreda.

Sveta obitelj

Sveta obitelj vrlo moćno djeluje protiv demonskoga. Za našu Blaženu Majku Bog je u Post 3 rekao da će uz svoga Sina zgaziti zmijinu glavu. Išla je s Isusom na Kalvariju, i mač joj je prošao kroz dušu dok je u agoniji gledala kako joj ljubljenoga Sina pribijaju na križ. Sve milosti koje je Krist namijenio svijetu povjerene su našoj Blaženoj Majci, koja ih udjeljuje po sili Duha Svetoga. Ona je moćna saveznica i zagovornica.

Sv. Josipa zovu „Užasom demona”. On je Zaštitnik Crkve, svetac kojem se moli za dobru smrt, Isusov zemaljski zaštitnik, pravedan i čist čovjek. Nasljedujmo njegov primjer i molimo njegov moćni zagovor. „Mnogo može žarka molitva pravednikova.” (Jak 5,16)

Jedan od Marijinih naziva je „Naša Gospa, pomoć egzorcista, užas demona”. Ona je najmoćnija žena u povijesti svijeta. Posve slobodna od grijeha, ona je u vjeri prihvatila anđelove riječi i dala Isusu ljudsko tijelo. Ona je uzor od kojega je proistekao Krist, i mi joj moramo dopustiti da nas sve više oblikuje u sliku svojega Sina.

Jedno od najmoćnijih oružja koje imamo protiv Sotone je sveta krunica. Padre Pio ju je nazivao jednostavno „Oružjem”. U njoj razmatramo Kristova otajstva i privijamo se uz Gospu, koja je Zdravlje bolesnih, Utočište grešnika i Utjeha žalosnih.

MOLITVA SVETOM ARKANĐELU MIHAELU

Sveti Mihaele arkanđele, Vojvodo nebeske vojske, brani nas u boju.
Budi nam zaklon protiv pakosti i zasjeda đavlovih.
Bože, ponizno te molimo, svojom božanskom snagom,
po svetom Mihaelu arkanđelu, protjeraj u pakao Sotonu i druge zlobne duhove,
koji svijetom obilaze na propast duša. Amen.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.