Tužimo se da moramo trpjeti. Ali više razloga imamo tužiti se kada ne trpimo, jer nas ništa ne čini sličnima Gospodinu koliko križ. O kako li je lijepo sjedinjenje s našim Gospodinom Isusom Kristom po ljubavi prema njegovom križu.

Naš nam je Gospodin uzor, uzmimo svoj križ i slijedimo ga.

Ako nam dobri Bog šalje križeve, preplašimo se, jaučemo, mrmljamo, toliko smo neprijatelji svega onoga što nam je protivno, kao da želimo uvijek biti u nekakvoj kutiji pamuka.

U svom krštenju primili smo križ što ga trebate ostaviti na smrtnom času.

Zar život kršćanina može biti nešto drugo negoli križ čovjeka koji je prikovan na križ s Isusom Kristom?

Kad bi vam netko rekao: “Veoma rado bih želio postati bogat, pa što moram učiniti?”, vi biste mu odgovorili: “Treba raditi.” – Pa dobro, za doći u nebo potrebno je trpjeti.

Ne treba razmišljati o tom odakle dolaze križevi. Oni dolaze od Boga. Uvijek je Bog koji nam pruža sredstva da iskuša našu ljubav.

Križ je knjiga najveće mudrosti koju možemo čitati. Oni koji tu knjigu ne poznaju, neznalice su, makar poznaju sve ostale knjige. Stvarni mudraci su samo oni koji ljube tu knjigu, nju pitaju za savjet, nju ispituju.

Ljudi odani svijetu tuže se kad imaju križeve; pravi kršćani tuže se kad nemaju nijednog.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Ivana Marije Vianneya “Bog nas ljubi”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.