Svrha objave ovog članka vjerojatno najpoznatijeg svjetskog egzorcista, pokojnog oca Gabrielea Amortha, nikako nije poučiti “kako prepoznati ili istjerati demone”. Njegova glavna svrha je vjernicima – laicima i klericima – približiti realnost i ozbiljnost duhovne borbe koja se odvija na ovome svijetu i u ljudskim srcima, ali i posvijestiti stvarnost zla. Kao što je poznato, prema vrijedećim pravilima u Katoličkoj Crkvi egzorcizam može obavljati samo svećenik i to s dozvolom biskupa. Preporučujemo da za više informacija o toj temi pročitate odličan članak našeg isusovca Marija Steinera: “Egzorcizam, zli duhovi i znakovi opsjednuća u nauku Katoličke Crkve“

Počeo sam moliti egzorcizme. Učio sam napamet obrasce iz Obrednika. A kada sam ih naučio, počeo sam intervenirati nad opsjednutima. Prvo s ocem Candidom, zatim sam. Od oca Candida naučio sam neke posebne pojedinosti egzorcističkog „umijeća“.

Nitko ne može egzorcizirati ako ne poznaje dvadeset jedno pravilo. Nema ih na talijanskome jeziku. Napisani su samo na latinskome. Nisu svima dostupna. Služe samo egzorcistima. Govore o tome da egzorcist, radi što bolje spoznaje stanja osobe koju ima pred sobom, poslije jednog ili dva egzorcizma pita opsjednutu osobu o onome što je opazila u svome duhu ili tijelu, kako bi saznao na koje se riječi zlodusi najviše uznemiruju i kako bi zatim na tim riječima ustrajavao i češće ih ponavljao tijekom egzorcizma.

Potrebno je shvatiti kakvim se lukavstvima i prijevarama zlodusi služe da zavedu egzorcista. Doista, obično odgovaraju lažima. Teško se pokazuju, čime nastoje postići da se egzorcist umori i odustane.

Ili se pogođena osoba pretvara da je bolesna a ne opsjednuta zlim duhom.

Ponekad se zlodusi, nakon što su se očitovali, sakriju i prestanu uznemirivati tijelo opsjednute osobe. Ali egzorcist ne smije prestati moliti egzorcizam sve dok ne vidi znakove oslobođenja.

Događa se i to da zlodusi postavljaju sve moguće zasjede ne bi li opsjednutu osobu odvratili od egzorcizma ili nastoje uvjeriti egzorcistu da je riječ o nekoj tjelesnoj bolesti. Ponekad tijekom egzorcizma djeluju tako da opsjednuti spava ili mu prikažu neko viđenje kako bi sebe prikrili i kako bi egzorcist stekao dojam da je osoba oslobođena.

Neki opsjednuti kažu da im je napravljen urok, znaju reći tko im ga je napravio i na koji se način, po njima, taj urok može otkloniti. No, osoba mora biti pozorna i ne obraćati se vračarima ni gatarima ni nekim drugim osobama, nego službenicima Crkve. Ne smije pribjegavati nikakvim oblicima praznovjerja ni drugim nedopuštenim sredstvima.

Ponekad đavao dopušta da se opsjednuti odmori i primi Euharistiju kako bi se učinilo da je otišao. Ima još mnogo đavolskih prijevara i obmana kojima zavodi čovjeka. Da ne bi bio zaveden tim spletkama, egzorcist mora biti vrlo razborit.

Isus kaže da se „neki zlodusi istjeruju samo molitvom i postom“. Zato se egzorcist, imajući na umu te riječi, treba služiti tim dvama vrlo moćnim sredstvima kako bi izmolio Božju pomoć za istjerivanje đavla, slijedeći primjer crkvenih otaca koliko mu je moguće, ili osobno ili povjeravajući to drugim osobama.

Opsjednute se egzorcizira u crkvi, ako je to pogodno, ili na nekom drugom vjerskom mjestu, daleko od mnoštva. Ako je opsjednuta osoba bolesna ili postoji neki drugi opravdan razlog, egzorcizam se može obaviti i u kući opsjednute osobe.

Od opsjednute se osobe traži, za njezino dobro, ako je tjelesno i umno sposobna, da moli i posti te da se često ispovijeda i pričešćuje za okrjepu, već prema savjetu svećenika. A dok se nad njom obavlja egzorcizam, treba biti sabrana, treba se obraćati Bogu s čvrstom vjerom i ponizno ga moliti za zdravlje. A kada je đavao najviše muči, neka to strpljivo podnosi i neka nikada ne sumnja u Božju pomoć.

Opsjednuti treba imati u rukama ili na vidiku raspelo. I relikvije svetaca, ako ih je moguće imati. Njih treba držati zaštićene i omotane u tkaninu i može ih se staviti na prsa ili glavu opsjednutoga. A, dakako, u tome valja biti vrlo pozoran jer se sa sakralnim predmetima ne smije postupati nedostojno i đavao im ne smije naštetiti. Osobito se nikada ne smije na glavu ili na neki drugi dio tijela opsjednutoga položiti presvetu Euharistiju. Doista, tu postoji velika opasnost od Đavlove nepristojnosti prema presvetoj Euharistiji.

Egzorcist se ne smije gubiti u mnoštvu riječi ni u površnim pitanjima niti smije biti znatiželjan, osobito glede skrivenih i budućih događaja koji ne pristaju njegovoj službi, nego treba zapovjediti nečistom duhu da šuti i da samo odgovara na njegova pitanja. A ne smije ni vjerovati đavlu ako mu kaže, što se često događa, da je on duša nekog sveca ili pokojnika ili dobrog anđela.

Ima nekih pitanja koja je nužno postaviti đavlu. Egzorcist ih mora poznavati i postaviti mu ih. Treba, naime, pitati đavla:

„Kako se zoveš? Jesi li sam ili vas je više? Kada ste ušli u ovu osobu? Zašto ste odlučili opsjesti ovu osobu?“

Što se tiče drugih đavolskih ništavnosti – smijeha, prostih riječi, uvrjeda, predmeta koje neobjašnjivo ispljuvava iz usta opsjednutih, podbadanja, egzorcist ih treba prekinuti ili ih omalovažiti. A svoje suradnike treba opomenuti da ne obraćaju pozornost na to i da ne postavljaju opsjednutome pitanja, nego da se za njega mole Bogu ponizno i ustrajno.

Egzorcizmi se izgovaraju ili čitaju kao autoritativne zapovijedi s velikom vjerom, poniznošću i revnošću. I kada egzorcist opazi da se duh uznemirio, tada ustrajava na egzorcizmu i još snažnije tjera đavla. Ako egzorcist opazi da opsjednuti trpi u nekom dijelu tijela ili da ima neku oteklinu, neka napravi znak križa i poškropi blagoslovljenom vodom koju uvijek treba imati uza se.

Egzorcist treba uočiti na koje se riječi zlodusi najviše uznemiruju i ponoviti ih više puta sve dok ih se ne zamori. A kada dođe do zapovijedi, neka je često ponovi i neka sve više prijeti nečistom duhu kaznom. Ako potom opazi napredak, neka nastavi dva, tri i četiri sata, i više ako može, sve dok ne postigne uspjeh.

Egzorcist neka se čuva propisivanja ili savjetovanja nekog lijeka. Neka tu zadaću pripusti liječnicima.

Kada obavlja egzorcizam nad nekom ženom, neka uvijek bude nazočna neka osoba od povjerenja koja će opsjednutu čvrsto držati kada je đavao bude uznemirivao. Ako je moguće, neka te osobe budu članovi obitelji opsjednute. Naposljetku, neka se egzorcist dobro čuva da ne kaže ili ne učini nešto što njemu ili opsjednutoj ili drugima može biti prilika za ružne misli.

Tijekom egzorcizma neka se često služi riječima iz Svetoga pisma, a ne svojim ni tuđim riječima. I neka zapovjedi zlom duhu da kaže je li ušao u tijelo zbog magije ili po znakovima uroka ili po urečenim namirnicama koje je opsjednuti pojeo. U tome slučaju, neka povrati to što je pojeo. Ako se kod toga služilo vanjskim predmetima, neka kaže gdje su ti predmeti. A kada ih se pronađe, neka ih se spali. Neka se opsjednutoga upozori da otkrije egzorcistu napasti koje ga progone.

Ako je potom opsjednuti oslobođen, neka ga se opomene da se brižno čuva grijeha, da ne bi đavlu dao priliku da se vrati. Tada bi njegovo stanje moglo postati gore od onoga prije oslobođenja.

Eto, to su općenita pravila sadržana u starome obredniku na latinskome jeziku. To su pravila koja je otac Candido tražio od mene da ih naučim napamet prije negoli počnem obavljati egzorcizme. To su temeljna pravila. Iako se poslije, tijekom bitke, svašta može dogoditi. A može se dogoditi i to da ono što je egzorcist naučio ne bude od velike koristi. Ili gotovo nikakve.

Gabriele Amorth

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Posljednji egzorcist”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.