Korizma je vrijeme kad se sjećamo Kristove ljubavi s kojom trpi za nas. Prilika je to da shvatimo kako trpljenje po sebi nije donijelo ni zaslužilo spasenje, nego ljubav kojom je Krist podnio svoju muku i svoj križ.

Kao što djela pomoći drugima postaju djelima milosrđa tek kad se čine radosno, ponizno, s ljubavlju i iz ljubavi, tako i pitanje križa postaje otkupiteljskom patnjom kad se križ nosi s ljubavlju.

Kristova opomena jeruzalemskim ženama da ne plaču nad njim nego nad sobom i svojim sinovima, kojima je potrebno obraćenje, odgovor je nama svima.

Mi ne slavimo korizmu niti se sjećamo muke Kristove da bismo oplakivali ono što je On pretrpio, nego da obnovimo svoju ljubav prema njemu.

Slavimo korizmu da dobijemo novi poticaj za rast u ljubavi, kako bismo mogli svoje križeve i svoje muke nositi s ljubavlju.

Jer, bez ljubavi one ne će imati onu vrijednost koju trebaju imati. A to bi bio pravi gubitak.

fra Slavko Barbarić (izvor: Medjugorje.hr)