Pa ipak, dok klečeći ponovo ljubim to mjesto, srcem znam da bih radije zagrlio Tebe

Betlehemski Badnjak

Nijedan kamen

pa ni ovaj betlehemski

koji opet dodirujem usnama

ne krije Tvoj dolazak i Tvoju blizinu.

Pa ipak, dok klečeći ponovo ljubim to mjesto,

srcem znam da bih radije zagrlio Tebe.

A najradije bih, uz kruh i vino, slušao Tvoj glas.

Ali kako da pronađem put do Tvojega stola

ako ne znam ljubiti kamen i drvo,

zvijezde i zvukove,

život i ljude?

Sav život i sve ljude.

I ove što mi kradu prednost

dok čekam svoj red

da poljubim kamen umjesto tebe

i ove što me pritišću

ne znajući pravo što bi od sebe

ovdje gdje je sve puno Tebe,

i gdje je sve kao da Te nema.

Nijedno mjesto

pa ni ovo u kojem si ušao u naš svijet

ne jamči susret s Tobom i Tvoju blizinu.

Pa ipak, hodam Betlehemom

kao da si se jučer tek rodio

i kao da u licima sputanima neslobodom

mogu nazreti crte Tvojega milosrđa.

Nijedna zora ne nalikuje prvomu jutru

u kojemu si počeo disati naš zrak

i hraniti se našim ljudskim mlijekom.

Pa ipak, gledam i ujutro i navečer,

boje betlehemskoga neba

i zatreperim

Slava na visinama Bogu,

a na zemlji mir ljudima,

miljenicima njegovim.

I odjednom, dočim me okrznu

riječi Tvoje radosti,

sve je opet bistro;

Ti si me već našao

pa je i moj poljubac kamenu

samo koprcanje nađena djeteta.

Ti si me već oslobodio

pa su i moji koraci

Tvojom zemljom

samo posrtanje oslobođena roba.

Ti si me već ljubio

pa je i moje u divljenje bojama Tvojega neba

samo pogled nevjerice odriješena grješnika.

Brzo ću napustiti Betlehem.

Ni Ti ovdje nisi boravio dugo.

I ništa sa sobom ponijeti ne ću.

Ali posvuda će boje neba svjedočiti

kako si nas zamilovao,

a ljudska lica pokazivati

koliko je Tvojega kraljevstva među nama.

fra Ante Vučković

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Kolajna od šutnje”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.