KOLAJNA OD ŠUTNJE
Fra Ante Vučković: Betlehemski Badnjak
Pa ipak, dok klečeći ponovo ljubim to mjesto, srcem znam da bih radije zagrlio Tebe
Betlehemski Badnjak
Nijedan kamen
pa ni ovaj betlehemski
koji opet dodirujem usnama
ne krije Tvoj dolazak i Tvoju blizinu.
Pa ipak, dok klečeći ponovo ljubim to mjesto,
srcem znam da bih radije zagrlio Tebe.
A najradije bih, uz kruh i vino, slušao Tvoj glas.
Ali kako da pronađem put do Tvojega stola
ako ne znam ljubiti kamen i drvo,
zvijezde i zvukove,
život i ljude?
Sav život i sve ljude.
I ove što mi kradu prednost
dok čekam svoj red
da poljubim kamen umjesto tebe
i ove što me pritišću
ne znajući pravo što bi od sebe
ovdje gdje je sve puno Tebe,
i gdje je sve kao da Te nema.
Nijedno mjesto
pa ni ovo u kojem si ušao u naš svijet
ne jamči susret s Tobom i Tvoju blizinu.
Pa ipak, hodam Betlehemom
kao da si se jučer tek rodio
i kao da u licima sputanima neslobodom
mogu nazreti crte Tvojega milosrđa.
Nijedna zora ne nalikuje prvomu jutru
u kojemu si počeo disati naš zrak
i hraniti se našim ljudskim mlijekom.
Pa ipak, gledam i ujutro i navečer,
boje betlehemskoga neba
i zatreperim
Slava na visinama Bogu,
a na zemlji mir ljudima,
miljenicima njegovim.
I odjednom, dočim me okrznu
riječi Tvoje radosti,
sve je opet bistro;
Ti si me već našao
pa je i moj poljubac kamenu
samo koprcanje nađena djeteta.
Ti si me već oslobodio
pa su i moji koraci
Tvojom zemljom
samo posrtanje oslobođena roba.
Ti si me već ljubio
pa je i moje u divljenje bojama Tvojega neba
samo pogled nevjerice odriješena grješnika.
Brzo ću napustiti Betlehem.
Ni Ti ovdje nisi boravio dugo.
I ništa sa sobom ponijeti ne ću.
Ali posvuda će boje neba svjedočiti
kako si nas zamilovao,
a ljudska lica pokazivati
koliko je Tvojega kraljevstva među nama.
Gornji tekst je izvadak iz knjige “Kolajna od šutnje”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.