Splitski franjevac fra Ante Vučković govoreći u podcastu „Jedno ti nedostaje“ ukazao je na važnost sjećanja za izgradnju zdrave duhovnosti i zdravih odnosa.

„Svoju duhovnost moramo graditi tako da se stalno podsjećamo na ono što je Bog napravio u našem životu: Kako je moj život ranije išao? Na temelju kojih iskustava sam ja uopće u odnosu s njime?“, kazao je.

„I mi ćemo susretati ljude koji su snažno pogođeni odnosom s Bogom i imaju neprestano potrebu vraćati se na ono što je bilo. Uzmite svetoga Pavla. Pavao je dugo vremena bio farizej i onda se u jednom trenutku obratio. Nakon što se obratio, radio je sa svom strašću za Krista, ali se neprestano vraćao i ponavljao ‘Ja koji sam bio farizej…’, ‘Ja koji sam progonio…’, ‘Ja koji sam bio najmanji…’. Imao je neprestanu potrebu vraćati u sjećanje to što se dogodilo, to što je promijenio“, dodao je splitski franjevac te nastavio:

„Mislim da je to krupno jer tu leži ključ za mnoge naše probleme. Recimo, kad se susretneš s ljudima koji imaju poteškoće u braku, onda je važnije od toga zašto se oni sada ne razumiju, zbog čega se svađaju, vratiti se na pitanje: Što se dogodilo u početku vašega odnosa? Je li se dogodilo da ste neke životne probleme i muke riješili upravo ulaskom u odnos?“

Franjevac je kazao kao se vrlo slično događa u pitanju duhovnih zvanja: „Kada netko postane redovnik ili svećenik i kasnije upadne u određene poteškoća zbog odnosa s biskupom ili poglavarom, ili zbog nekog drugog razloga, također ostaje pitanje: ‘Sjećaš li se koje si ti probleme riješio odabirom svojega životnog puta?’“

Fra Ante se u tom kontekstu prisjetio Kristovih riječi upućenih učenicima koji su se zabrinuli jer nemaju kruha. Krist ih je tada, govori fra Ante, pitao: „Pa zar se ne sjećate što se dogodilo kad ste bili gladni u pustinji, a ja vas nahranio? Zar vam to nije u svijesti? Zar vam to ništa govori, zar vam to nije promijenilo vaš pogled na život, na naš odnos, na naše zajedništvo?“

„Tako da mislim da je to pitanje ‘Zar se ne sjećate?’ jako važno za našu duhovnost. U duhovnosti bi trebalo svako malo podsjetiti se na ono što je bilo u mojem životu: sjećati se“, zaključio je franjevac.