“Sanjao sam da se nalazim u crkvi okružen mnoštvom dječaka koji se pripremaju za ispovijed. Neki čekaju na red ispred moje ispovjedaonice. Odjednom, uvelike iznenađen, otkrijem da neki od njih imaju tri vrpce oko vrata.

– Zašto nosiš te vrpce oko vrata? Skini ih! – rekoh jednome od njih.

– Ne mogu – reče dječak – netko stoji iza mene i čvrsto ih drži.

Približih se i iza dječakovih leđa ugledah najprije kandže, a zatim dva velika roga. Priđoh još bliže i opazih njušku ružnoga čudovišta kako u pandžama drži vrpce.

Odmah sam pozvao jednog klerika i rekao mu da mi donese posudu blagoslovljene vode. U međuvremenu sam vidio da i mnogi drugi dječaci imaju za leđima ružna čudovišta.

Zamahnuo sam škropilom kao oružjem prema jednoj od tih nakaza i upitao: Tko si ti?

Čudovište iskese zube, ustukne uplašeno i tada spazih da u šapi drži tri uzice poput konaca za pokretanje lutke.

– Što radiš s tim uzicama? Govori, inače ću na te izliti blagoslovljenu vodu!

Čudovište se zgrči od straha.

– Prva vrpca – reče – prijeti dječacima da ispovjede sve svoje grijehe.

– A druga?

– Druga im oduzima osjećaj kajanja.

– Treća?

– Neću ti reći – odgovori oštro čudovište.

– Onda ću te okupati u blagoslovljenoj vodi – rekao sam.

– Ne, ne! Reći ću. Treća uzica priječi dječacima da donesu dobre odluke i da saslušaju ispovjednikov savjet.

Kad sam sve saznao, zamahnuo sam škropilom i čudovište zalio blagoslovljenom vodom, a tako i njegove drugove koji su se istoga časa razbježali urlajući tako jako da me to probudilo…”

Gornji tekst je izvadak iz knjige Bruna Ferrera “Nove priče – za vjeronauk i katehezu”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.