Blažena Elena Aiello – patnica koja je imala krvave svete rane

Rođena je u Montaltu Uffugu u Italiji na srijedu u Velikom tjednu, 10. travnja 1895. Njezini su roditelji bili Pasquale Aiello i Teresa Paglilla. Njezina se majka molila da rodi djevojčicu i zavjetovala se da će ju nazvati Elena po svetoj Heleni carici i da će je posvetiti Križu Gospodnjem. Elena je živjela u pobožnoj obitelji. Majka joj je umrla dok je ona još bila mlada, a otac, krojač po zanimanju, sam se brinuo o osmero djece, od kojih je jedno umrlo u dobi od 1 godine.

Od malih nogu, Elena je bila vrlo pobožna i činila razne pokore. U dobi od 9 godina, nakon primanja Prve svete pričesti, dobila je dozvolu da nosi pokornički pojas. No, dok je išla po njega, u strci je pala i izbila dva prednja zuba. Brzo ih je zamotala u maramicu i unatoč boli i krvarenju, žurila je po pojas – tako je odana bila u činjenju pokore! Drugom prilikom, slučajno je udahnula malo vode dok je pila vodu i nasmijala se pritom. Kao posljedica toga, kašalj ju je mučio godinu i pol dana, dobivala je i lijekove, ali oni su joj uzrokovali još više bolova. Na kraju se molila Gospi od Pompeja obećavši joj da će postati časna sestra ako joj izmoli ozdravljenje. Zapravo, Gospa od Pompeja joj se tijekom noći i ukazala i rekla joj da ne brine, da će biti izliječena – i bila je.

Njeno izvanredno milosrđe

Njena želja da se zaredi morala je čekati, kako je započeo Prvi svjetski rat. Tijekom tog razdoblja ona je pomagala izbjeglicama, zatvorenicima i njegovala je ranjenike i umiruće, često izlažući se raznim zaraznim bolestima. Tako je počeo njen život činjenja milosrđa prema drugima. Posebno je uvijek žurila ka umirućima koji su odbijali sakramente. Jednog je dana upoznala Alessandra koji je pripadao društvu masona. Nježno ga je nagovarala da primi sakramente, ali on je odlučno odbijao. Na njene uporne molbe, on je uzeo bocu i bacio na nju. Boca ju je pogodila u vrat i dok je držala platno na krvarećoj rani, rekla mu je da njegova duša visi na rubu propasti i da ona neće napustiti sobu dok on ne primi svećenika. Čovjek, iako mason, na kraju je bio tako dirnut da je prihvatio njenu molbu, ali pod uvjetom da ga ona njeguje svaki dan. Ispovjedio se, primio sakramente i pokajao se, a ona ga je pazila sljedeća tri mjeseca do njegove smrti. Umro je kao gorljivi kršćanin podnoseći strpljivo patnje.

Kako je njeno milosrdno postupanje postalo poznato poslali su je k drugom masonu koji je umirao od raka. I njemu je pomogla i pripremila ga za primanje sakramenata.

Njena želja da postane časna sestra

Po očevoj želji, ušla je u Red sestara Predragocjene Krvi. Po ulasku u samostan, rečeno joj je da neće ostati u tom redu, jer Bog ima druge planove za nju. Dok je bila u tom redu, bila je odgovorna za 16 postulantica. No, uskoro je počela patiti od bolova u crijevima i boli u lijevom ramenu. Morala je i na operaciju ramena, koju je podnijela bez ikakvih anestetika samo držeći malo drveno raspelo i gledajući sliku Žalosne Gospe. Liječnik je, slučajno, uz rezanje mesa zarezao i živac, te je dobila tetanus i povraćala je 40 dana.

Na svoju veliku žalost zamoljena je da napusti samostan i pođe kući na oporavak. Nije željela poći, ali prisjetila se da joj je Isus rekao da prihvati Njegovu volju pokorno i slijedi Put Križa. Njeno se zdravlje ipak nastavilo pogoršavati, jer je ruku počela zahvaćati gangrena. Na savjete jednog liječnika, otac je htio tužiti institut na kojemu se liječila, ali ona ga je molila i na kraju nagovorila da odustane. Njen san da postane časna sestra sada je blijedio, jer uskoro nije mogla više jesti nikakvu hranu, čak ni tekuću i liječnik je postavio dijagnozu – rak želuca. Rekao je da lijeka nema i da će uskoro umrijeti. Ona mu je na to odgovorila na svoj, iskren i direktan način: „Moj dobri doktore, vi ste taj koji će umrijeti: ja neću umrijeti od ove bolesti jer sv. Rita će mi izmoliti ozdravljenje.“

Pozvana na patnju za naknadu grijeha čovječanstva

Na putu kući, Elena je stala u crkvi posvećenoj sv. Riti kako bi molila za ozdravljenje. U svoju je bilježnicu napisala da je vidjela mnoštvo malih svjetlucavih plamenova oko kipa i rekla je to i rođaku koji je bio s njom, no on nije vidio ništa. Tada joj se u snu ukazala sv. Rita i rekla joj da želi da se održi duhovna vježba u Montaltu kako bi se ponovno narod zapalio vjerom. Elena je započela trodnevnicu i sv. Rita joj je rekla da izmoli još jednu i da će tada biti izliječena, ali da će bol u ramenu ostati kako bi prinosila zadovoljštinu u patnji za grijehe svijeta. Elenin je duhovnik pažljivo pratio i dokumentirao sve ovo.

Isus joj se pojavio uskoro s porukom: „Ti ćeš trpjeti, ali ne boj se. Nećeš biti simbol bolesti nego simbol milosti. Dozvolit ću da okusiš moju veliku žalost i u petak ćeš biti sjedinjena sa mnom.“ U to vrijeme mnogo je ljudi već pričalo o Eleni. Uskoro će se zbiti događaj koji će Elenu učiniti poznatom nadaleko, i ponavljat će se svake godine do njene smrti.

Elena prima trnovu krunu i stigme

Na prvi petak u ožujku oko tri sata popodne, Elena je ležala u krevetu zbog strašne boli u ramenu. Tada joj se ukazao Isus u bijeloj odjeći s trnovom krunom na glavi. Nakon što je ona pristala, Gospodin je skinuo svoju krunu od trnja s glave te ju stavio na njenu glavu. Krv joj je počela teći niz lice. Gospodin joj je rekao da želi da trpi za obraćenje grešnika i za mnoge grijehe protiv čistoće i da bude žrtva kako bi udovoljila božanskoj Pravdi. Obiteljska pomoćnica Rosaria jednog je dana iz Elenine sobe čula jauk i po ulasku u sobu vidjela ju je prekrivenu krvlju te je pomislila da je netko Elenu ubio. Pozvala je obitelj, a oni su pozvali liječnike i svećenike. Liječnici nikako nisu mogli zaustaviti obilno krvarenje, a nakon tri sata, krvarenje se samo iznenada zaustavilo. Svi su bili potreseni. Sljedeći petak liječnik je došao opet i svjedočio opet istom događaju. Njen joj je duhovnik uzeo raspelo i zabranio joj da neko vrijeme čita ikakve knjige o Muci Isusovoj, jer je pomislio da je možda kriv njen veliki vjerski zanos, no ista se stvar ponavljala. Časna Majka joj je došla u posjet i s čistim rupčićem obrisala krv s lica te, misleći da je zaražena, namjeravala poslati uzorak na ispitivanje. No, po dolasku liječniku ustanovila je da je rupčić sada potpuno čist. Na to se čudo liječnik obratio i krstio.

Isus je učinio i svoje druge rane vidljivima na njenom tijelu. Elena je tako postala patnica puna krvavih svetih rana i na jedan od petaka, Isus joj je rekao: „Ti moraš biti poput mene, jer ti ćeš biti žrtva za mnoge grešnike i moraš udovoljiti Pravdi moga Oca za njihovo spasenje.“ Oko pet sati Isus ju je pozdravio: „Moje dijete, pogledaj koliko ja patim. Prolio sam svu svoju krv za svijet, a ipak sve ide u propast. Nitko ne obraća pažnju na nebrojene zločine svijeta. Gledaj kako gorko patim za nepravde i prijezir od toliko mnogo zlih i nemoralnih ljudi.“ Elena je odgovorila: „A što ja mogu učiniti, moj Isuse? Nitko mi neće vjerovati osim ako se ne pokažeš.“ Isus joj reče: „Ima toliko mnogo grešnika čija je tvrdoglavost glavni uzrok mojoj Pravdi. Ali, dijete moje, nemoj biti obeshrabrena, jer ćeš me opet vidjeti oko jedan sat, i reci svom duhovniku da ću mu dati znak oko dva sata u petak.“ Tada je nestao. Njen se duhovnik tada uistinu uvjerio da je ovaj mistični fenomen zaista od Gospodina, kako ćemo vidjeti.

Sljedećeg petka, a bio je to Veliki petak, uza sve rane, na rukama i nogama, otvorila joj se i rana na boku. Dok je ispred balkona Elenine sobe prolazila procesija, ona se ustala i stala promatrati procesiju, što je vidio i njen ispovjednik te prepoznao u tome znak od Gospodina. Kad je kip Isusa nošen točno ispod njezina balkona, Elena je opet pala u nesvijest, a krvave su suze tekle iz njenih očiju. No, sve te izvanredne patnje nisu je spriječile u dužnostima kao novu osnivačicu i časnu majku nove vjerske zajednice. Nitko nije smio posjećivati je na Veliki petak kako bi iz znatiželje možda promatrao njenu agoniju. No, već u Veliku subotu ona bi nastavljala sa svojim obavezama kao da se ništa dan prije nije događalo.

Uza sve tjelesne patnje koje je podnosila, bila je i ponižavana od ljudi koji su je često ismijavali nazivajući je „sestrom koja znoji krv“. Nekoliko je puta Elena prorokovala da će biti izliječena od bolne rane na ramenu. Rekla je svom duhovniku: „Isus mi se prikazao i rekao – Moja draga kćeri, želiš li ozdraviti ili nastaviti trpjeti? – Odgovorila sam: Moj Isuse, osjećam se tako dobro trpeći s Tobom. Ali Ti napravi kako želiš. –  Isus mi je odgovorio – Ti ćeš se oporaviti, ali želim da znaš da ću svakog petka dati da budeš u tuzi, tako da ostaneš bliže meni. – Tada je nestao.“

Jednog su joj dana iz rane na ramenu iglama vadili crve. Izdržala je s velikim povjerenjem u sv. Ritu za koju je bila čvrsto uvjerena da će joj izmoliti ozdravljenje. No, nitko nije dijelio njenu vjeru, jer patila je već pune tri godine. Te joj je noći sv. Rita u snu rekla da će sljedećeg dana u tri sata popodne biti izliječena. Sljedećeg je dana Elena bila vrlo slaba, tako da su joj morali pomagati da sjedne na kauč pred kipom sv. Rite. Ljudi su započeli molitvu krunice oko kipa, a Elena se molila. Iznenada je počela vikati: „Izliječena sam! Izliječena sam!“ Ljudi su bili zbunjeni i s nevjericom ju gledali, no tada je Elena pokazala svima svoje rame koje više nije bilo u ranama, nego iscijeljeno. Na mjestu rane mogao se vidjeti samo ožiljak. Sv. Rita joj je i obećala da će biti izliječena, ali da će bol i dalje osjećati da trpi za spas duša.

Osnivačica

Sa ženom koja joj se obratila za savjet, Gigiom, Elena je naumila baviti se dobrotvornim radom. U pronalasku kuće pomogao je zagovor svete Terezije od Djeteta Isusa. Elena i Gigia preselile su se u kuću i počele sa svojim radom pomaganja djeci, poučavanjem u vjeri, a čak su odlazile u protestantske crkve i naviještale, te su imale velikog uspjeha. Ljudi su se obraćali i krstili u Katoličkoj Crkvi. No, s vremenom njihova je glavna preokupacija postala da vode brigu o sirotoj, napuštenoj djeci, i to uglavnom djevojčicama. Sav je njihov rad blagoslovio i podržao i sam Nadbiskup. Nije poznato gdje se točno zaredila Elena, ali od tog vremena postala je poznata pod imenom „sestra Elena“, a njihova je zajednica nazvana „Svjetovni red sestara Muke Gospodnje“. Broj je siročića porastao na 26 i uskoro su u kuću ušle još dvije sestre kako bi pomagale. Jedna je liječnica prijavila zajednicu, no, po pregledu nadležnih, sve je bilo u redu i optužbe su bile neutemeljene.

Dogodilo se jednom da nisu imali ništa hrane u kući, a također ni novca. Sestra Angela je rekla sestri Eleni da nemaju ništa za jesti ni pripraviti ručak, a Elena je odgovorila da ne smiju sumnjati u Božju Providnost i da će On sve srediti. Otišle su na misu, a sestra Elena se molila čitajući iz svog starog molitvenika. Na stranici koju je otvorila, na molitvi koju uvijek moli, našla je novčanicu od 50 lira. Odmah je pomislila da je to Božje čudo, no, kako bi otklonila sumnju da je novac zaboravljen ili izgubljen od nekoga, zamolila je Boga da opet učini isto čudo kako bi znala da ne uzima tuđi novac. Kasnije toga dana, sestra Tereza je na istom mjestu pronašla još jednu novčanicu od 50 lira. Obavijestile su duhovnika. Sam otac Benjamin Mazza htio je te novce sačuvati u zajednici, te je dao jednu novčanicu od 100 lira, a one se dvije od 50 i danas čuvaju.

Tajne otkrivene Eleni

1940. Gospodin je Eleni otkrio tajnu te joj poručio da piše Benitu Mussoliniju da se ne pridruži Hitleru u 2. svjetskom ratu, inače će Italija doživjeti strašan poraz, a Mussolini će biti kažnjen od božanske Pravde. On je ignorirao upozorenje i sve što je prorečeno se na kraju i obistinilo. Italija je bila u strašnim nevoljama, a ona, sestre i djevojčice su se preselile u njen rodni grad, Montalto Uffugo. Nisu živjele u obilju, ali Bog je uvijek providio za najbitnije. Jednog je dana prelazila cestu držeći za ruku jednu od djevojčica, kada je iznenada naletio autobus. Ona je gledala kako da spasi djevojčicu i završila je teško ozlijeđena. Bila je u krevetu, u nemogućnosti da jede, da ide na misu, stoga se pričešćivala u svojoj sobici, a ondje bi se nekada služila i misa. Ipak je i dalje iz kreveta vodila cijelu kuću, dajući upute sestrama.

Posjet duša iz čistilišta

Elena se povjerila svom duhovniku da je imala posjete vjernih umrlih duša iz njene kuće. Jednom su se vrata njene sobice tako nasilno otvorila, da su svi u kući to čuli. Dotrčali su Eleni, a ona je napomenula da je to bio samo otac P.D. koji je došao zahvaliti zajednici za žarke molitve koje su izrekli za njega.

Kako je u njenoj sobi bilo vlažno i hladno, na zidu je bila šperploča i jedna tkanina, malo pokraj nje. Na Veliki petak za vrijeme krvarenja od trnove krune, krv je poprskala i ploču. Nakon toga, tijekom molitve počela je teći krv ondje te je poprskala i platno. Svi su se iznenadili kada su na platnu vidjeli jasno oblike križa, krune i srca. Krv je i dalje nastavljala teći iako je Elena sve oprala sedam puta. Na kraju se pokazalo Lice Isusovo na platnu, krvavo, u muci, krv mu je tekla iz očiju. Platno je predano na istraživanje te je utvrđeno da je krv ljudska i nikakvog objašnjenja za ovaj fenomen nema ni do danas, a krvarenje se nastavilo sve do Elenine smrti, posebno na dane velikih svetkovina.

Poruke Blažene Djevice Marije

Duhovnici Elene su se pitali zašto je tako mnogo krvi prisutno u njenoj patnji. Ona je sama osjećala da je krv trebala pokazati žarku potrebu za naknadom za grijehe i povezala ih je sa teškim porukama koje je dobivala. Majka Božja joj je rekla: „Ljudi vrijeđaju Boga previše. Kada bih ti pokazala grijehe koji se počine samo u jednom danu, umrla bi od tuge. To su teški grijesi. Svijet je potpuno uznemiren jer je u gorem stanju nego u vrijeme potopa… Kazna, kao sjena crnog oblaka, sada se kreće preko čovječanstva: samo moja moć, kao Majke Božje, sprječava početak oluje. Sve visi na tankoj niti. Kada nit pukne, božanska Pravda će navaliti na svijet i izvršiti svoj naum čišćenja. Svi će narodi biti kažnjeni jer grijesi, kao blatna rijeka, sada prekrivaju cijelu zemlju.“

„Sile zla se spremaju udariti bijesno na svaki kutak zemlje. Tragični su događaji za očekivati u budućnosti. Neko vrijeme, na mnogo načina, upozoravala sam svijet. Vladari naroda zapravo razumiju te opasnosti, ali odbijaju obznaniti da je neophodno da svi ljudi žive istinski kršćanski život da spriječe kaznu… Vrijeme nije daleko kada će cijeli svijet biti jako uznemiren. Mnogo krvi pravednika i nevinih, a također i svetih svećenika će biti proliveno. Crkva će propatiti puno i mržnja će biti ogromna.“

„Italija će biti ponižena i pročišćena u svojoj krvi. Propatit će zbog mnoštva grijeha počinjenih od ovog povlaštenog naroda u mjestu prebivanja namjesnika Krista.“

„Ne možeš zamisliti što će se dogoditi. Velika će revolucija izbiti i ulice će biti natopljene krvlju. Papina muka ovom prilikom može se usporediti s agonijom koja će skratiti njegovo hodočašće na ovoj zemlji. Njegov sljedbenik će upravljati brodom tijekom oluje. Ali kazna zlih neće biti polagana. To će biti jedan neopisivo strašan dan. Zemlja će se tako snažno tresti da će se svo čovječanstvo prestrašiti…“

Kada je u očima Gospodina poslanje Elenino bilo ispunjeno, On ju je pozvao k sebi. Dana 19. lipnja 1961. u zoru je umrla. Živjela je u potpunom predanju Bogu, djetinja i iskrena, neiskvarena i jednostavna. Svoju je krunicu držala uvijek omotanu oko zapešća da ju može moliti u svakom trenutku. Uvijek je crkvu ispunjavala svježim cvijećem. Jedina stvar koja joj se gadila je zlo grijeha protiv kojega se neumorno borila. Imala je majčinsko suosjećanje prema grešnicima i za njihovo spasenje i nikada nije štedjela ni suza, ni boli ni molitava za njih. U njezinoj su se kući čak i tijekom najtežih poslova uvijek čule molitve. Svaki je dan jela samo malo povrća i pila vodu, ali to ju nije sprječavalo u njenim svakodnevnim dužnostima. Ništa joj nije bilo teško, pogotovo za druge te je često znala reći: „Kako je laka ova trnova kruna na mojoj glavi! Kako je mala, o moj Bože, ova muka u usporedbi s Tvojom!“

Sestru Elenu proglasio je blaženom papa Benedikt XVI. 14. rujna 2011.

Blažena Elena Aiello, moli za nas!

Kristina D. | Bitno.net

Izvor: Misticizam u KC

Vidi ostale tekstove iz ovog niza: Velike mističarke Katoličke Crkve