Upitajmo se najprije o sadržaju uslišanja. Luka predaje Gospodinove riječi koje vrlo točno navode sadržaj uslišanja. „Ako vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!“ (Lk 11,13). Dar koji od Boga trebamo izmoliti jest Pneuma, njegov Duh. Bog daje sama sebe. Manje od toga se od njega ne može izmoliti. U Isusovim oproštajnim govorima kod Ivana ovaj je isti činjenični sadržaj opisan samo drugim riječima. Ovdje se kao Božji dar koji je bezuvjetno obećan molitelju pojavljuje radost – potpuna radost kao izraz i prisutnost potpune ljubavi (Iv 16,24). Oba su odgovora istovjetna. Moliti znači preobrazbom bitka, koja je uključena u molitvu, sve se više izjednačavati s Isusovim duhom (pneumom), Božjim Duhom (postajati anima ecclesiastica!) te tako, stojeći u dahu njegove ljubavi, biti u radosti koju nam nitko ne može oduzeti.

No kako put uslišanja treba zamišljati? Pokušamo li na to odgovoriti što je moguće kraće, odgovor bi mogao izgledati ovako: u Isusu Bog uzima udjela u vremenu. Po ovomu vlastitom uzimanju udjela u vremenu on djeluje u vremenu kao ljubav. Njegova ljubav djeluje kao čišćenje u ljudima; kao prostor identifikacije, ona postaje sjedinjenje omogućeno očišćenjem (i nikako drukčije). Drugim riječima: po Božjemu uzimanju udjela u vremenu, u Isusu Kristu, ljubav postaje djelotvorna u svijetu kao causa, uzrok koji mijenja svijet i koji može zahvaćati u njega na svakomu mjestu i u svako vrijeme. Ljubav je causa koja ne dokida mehanički kauzalni red, ali se služi njime i preuzima ga u sebe. Ljubav je moć koju Bog ima u svijetu. Moliti znači: stavljati se na stranu ovoga kauzaliteta, kauzaliteta slobode protiv moći nužnosti. To je najveća zadaća nas kao kršćana, nas kao ljudi molitve.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Slavlje vjere”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.